Što se događa u/s poslovnim zonama?

OTOČAC – Poslovne zone su već godinama hit svake politike, od one na nacionalnoj razini pa sve do lokalnih razina. Provodila se državna politika formiranja poslovnih zona diljem države, davala su se stimulativna, i svaka druga sredstva za opremanje i stavljanje u funkciju takvih zona. Držalo se da će poslovne zone biti onaj ključni faktor koji će pokrenuti gospodarske tijekove, odnosno koje će pridonijeti novoj reindustrijalizaciji zemlje. No pokazalo se da tome baš i nije tako.

Još do 2004. godine pokrenuta je inicijativa da se osnuje 346 poslovnih zona u Hrvatskoj. Nije bilo grada, a ni najmanje općine, koji nije predvidio barem jednu zonu, a bilo je onih koji su smatrali da im je jedna malo, pa su predvidjeli i nekoliko njih. Mijenjala se planska dokumentacija, sve ne bi li se to dogodilo. Ali, osnivanje poslovnih zona, ulaganje velikih sredstava u njihovu infrastrukturu, objavljivanje pogodnosti kupnje parcela u zonama nije dalo većeg efekta, barem u većini njih. Država je u zone uložila 687 milijuna kuna. Kako stvari stoje, do sada su proradile 194 zone, u 27 je u tijeku gradnja objekata ili se prikupljaju dokumenti za izgradnju poslovnih objekata, dok u preostale 123 nije se ništa od toga dogodilo, u njima raste trava i šipražje. Posebna nada davala se poslovnim zonama koje su izgrađene na zemljištima kampusa pri gradnji auto-ceste Bosiljevo – Split. Držalo se da su te zone osobito perspektivne, da su sretni oni gradovi i općine na čijem području se nalaze, no nije se dogodio neki bum.

U novije vrijeme država je shvatila da daljnja ulaganja u poslovne zone bez nekih kriterija više nisu moguća. Zato se zone počinju dijeliti na one koje su perspektivnije, odnosno one koje nude smještaj tehnoloških parkova, poduzetničkih inkubatora i razvojnih centara. To su neki novi vjetrovi koji su počeli puhati na gospodarskoj sceni Hrvatske.

Postavlja se pitanje zašto projekt poslovnih zona nije bio jako uspješan. Može se razabrati nekoliko razloga, jedna od njih je da ne postoji potražnja za tolikim kapacitetima zona (prekapacitiranost), drugi je da potencijal hrvatskih poduzeća nije toliki da bi značajnije investirali u poslovne zone (slab ulagački potencijal), treći je da su neke zone po mnogim svojim svojstvima slabije atraktivne (klima, reljef, udaljenost), četvrti je da u nekim zonama da se i izgrade objekti prerađivačke industrije, uz svu veliku nezaposlenost, ne bi bilo dovoljno (kvalificirane) radne snage.

Većina poslovnih zona stranim investitorima nije zanimljiva, od svoje veličine, položaja pa do okruženja u kojima se nalaze. Iznimke su strana ulaganja u velike trgovinske centre, tako su mnoge zone pretvorene u središta trgovinskih centara. Prerađivačka industrija je u njima prisutna relativno slabo, a upravo namjera osnivanja i izgradnje poslovnih zona bila je ta.

U kakvoj su poziciji poslovne zone u Ličko-senjskoj županiji? Dijele li one sudbinu prosjeka Hrvatske? U ovoj županiji ima ukupno 13 zona, i to: Poduzetnička zona Otočac i Poduzetnička zona Ličko Lešće – Grad Otočac, Zona poslovnih namjena Smiljansko polje – Grad Gospić, Poduzetnička zona Čiponjac – Grad Novalja, Poduzetnička zona Brinje – Općina Brinje, Poduzetnička zona Konjsko brdo – Općina Perušić, Poduzetnička zona Buljme – Općina Udbina, Poduzetnička zona Porat – Karlobag, Poduzetnička zona Cestarska kuća – Grad Senj, Poslovno razvojni park Zir – Općina Lovinac, Poduzetnička zona Birovača – Općina Donji Lapac, Poduzetnička zona Zalužnica – Općina Vrhovine i Poduzetnička zona Bjelopolje – Općina Plitvička jezera. No broj lokacija na kojiam se nalaze zone je veći. Nije rijedak slučaj da se zona pod jednim imenom rasprostire na dvije ili čak više lokacija. Neke od njih su dobrim dijelom popunjene, neke slabije, a neke gotovo nikako. Opće je neko pravilo da je veći interes za kupnju zemljišta u zonama u uslužnoj nego primarnoj prerađivačkoj djelatnosti. Tome se ne treba čuditi jer je struktura gospodarstva Ličko-senjske županije upravo takva pa je interes u zonama preslika trenutne gospodarske aktivnosti.

A aktivnost postojećih zona bit će odlučujuća pri dodjeli novih zemljišta za nove zone. Naime, u Prijedlogu izmjena Zakona o unapređenju poduzetničke infrastrukture, a koji se odnosi na poslovne zone, uvode se neke restrikcije. Tako će se za osnivanje novih zona  na području jednoga grada ili općine moći dobiti dopusnica samo ako je aktivno više od 66 posto kapaciteta postojeće zone. Ali ni to nije sve, dopusnica će se moći dobiti samo ako na udaljenosti od 20 kilometara od nove zone ne postoji već zona u kojoj je aktivno najmanje 66 posto raspoloživa prostora.

Za slučaj osnivanja i izgradnje poduzetničke zone od posebna interesa moguće je izuzeće od rečenih kriterija. No ni tada se darovano zemljište za proširenje zone ne smije biti veće od 5 posto od postojeće zone, odnosno ne smije biti veće od 5 hektara. Ova izuzeća odnosila bi se prvenstveno na zone kojima bi bilo odobreno sufinanciranje iz europskih fondova.

Eto, tako stvari stoje s poslovnim zonama. Neke jedinice lokalne samouprave će biti zadovoljne s postignutim, nekima će poslovne zone biti čak i teret. Dobre namjere ne moraju uvijek biti okrunjene i takvim rezultatima.

M. Kranjčević