OTOČAC – U hrvatskom gospodarstvu, čini se, da je samo turizam na nekoj europskoj, odnosno svjetskoj razini. Jedino se u turističkom sektoru ostvaruju rezultati vrijedni pažnje. Kako bilo da bilo, mora se priznati da se hrvatski turizam ipak unaprjeđuje, doduše ne onako brzo kako se to očekuje, ili kako bi trebalo, ali ipak da. Pošteno govoreći, možemo, ako se osvrnemo unazad desetak godina, vidjeti napredak u odnosu na ono što je bilo. Jednako tako moramo primijetiti i napredak turističke ponude i sadržaja u samoj regiji Gackoj, i to što se tiče hotelskih kapaciteta, ali i iznajmljivača soba, apartmana, i ostalih sadržaja koji se nude. Od nekadašnjega „mi nemamo ništa“, ili „kod nas nema ništa“, došlo se do pozicije da se turista može zadržati ne samo dan ili dva, da ga se može i duže zadržati uz obilan i raznolik sadržaj koji mu se može ponuditi. To su naprosto činjenice. Ali Gackoj još nedostaje da u punom profilu bude prepoznatljiva destinacija jer u suvremenima turističkim poimanjima hotelske i druge sobe ne prodaju puki smještajni kapaciteti, već je težište na atraktivnosti i prepoznatljivosti destinacije.
Kako smo informirani iz Turističke zajednice Grada Otočca (dok ova TZ još postoji, jer, kako stvari stoje, prijeti joj opasnost da bude ukinuta) u regiji Gackoj ukupno ima 510 registriranih ležajeva. Od toga u četiri postojeća hotela (Hotel Zvonimir, Hotel Mirni kutak, Hotel Parka exclussive i Hotel Gacka) ima 210 postelja, dok su ostale u privatnu smještaju (privatnih iznajmljivača je 61, raspolažu sa 128 soba i 300 postelja). I upravo te postelje koje su u privatnu smještaju su po prirodi stvari raspršene, iznajmljivači uglavnom samostalno istupaju na tržištu, a to ima za posljedicu da nisu dovoljno iskorištene. Što onda po tom pitanju učiniti?
U novije vrijeme počinju se u smještanima kapacitetima javljati nove kategorije, dosada nepoznate. Tek nedavno se u Hrvatskoj probio pojam difuznih (raspršenih) i integralnih hotela. Ako je to za hrvatske prilike novost, nije za neki drugi svijet. Jer, u Italiji su takvi hoteli nastali prije 40-ak godina u pokrajini Friuliji (i još uvijek se otvaraju). Tu pokrajinu je tada pogodio potres, ostali su bez hotela i praktični Talijani su se domislili kako organizirati raspoložive kapacitete po mjestima i ponuditi ih kao cjelinu, kao hotel. U tome su uspjeli, ta praksa je prihvaćena i danas u Italiji ima 60-ak ovakvih hotela.
U Hrvatskoj takvi hoteli nisu postojali, eto prvi je profunkcionirao tek nedavno u staroj šibenskoj gradskoj jezgri. A da bi se to omogućilo, promijenjena je i zakonska regulativa pa više nema zapreka za ovakav način organiziranja. Okupljeno je nekoliko privatnih iznajmljivača, imaju zajedničku recepciju, a gosti se upućuju u sobe onih koji su se udružili. To je svakako obogatilo gradsku turističku ponudu, ovakav oblik hotelijerstva daje izvjesnu svježinu i atraktivnost.
Iako između difuznih i integralnih hotela postoje sitnije razlike, valja ih pojasniti. U oba slučaja radi se o privatnom smještaju raspršenom na tri ili više objekata u istomu naselju gdje se nudi ručak i druge usluge, s tim da se mora imati zajednička recepcija i prostorije za boravak. Kod difuznih hotela je to pretežito u starima ruralnim ili urbanim strukturama, koje su uređene i opremljene na tradicijski način. Upravo je ovo razlika u odnosu na integralne hotele, oni trpe moderne smještajne kapacitete.
Kako smo već naveli da u Gackoj ima toliko i toliko privatnih iznajmljivača soba i apartmana, postavlja se pitanje je li ovdje moguće učiniti takvo što? Je li moguće ondje gdje je u jednomu mjestu koncentracija soba veća organizirati difuzni ili integralni hotel? Nameće se potvrdan odgovor već po samom sadržaju koji stoji na raspolaganju. No postavlja se pitanje bi li takav koncept bio prihvaćen od privatnih iznajmljivača. I na ovo pitanje bi se mogao dati potvrdan odgovor ako bi ih se uvjerilo da bi im ovakav način organiziranja donio korist, da bi im sobe i apartmani bili popunjeniji, da bi više zarađivali, da bi bitno produljili sezonu iznajmljivanja soba i da bi imali manji trošak, ali efikasniji oblik promidžbe. Velik je to izazov, a hoće li do toga doći, pokazat će vrijeme.
M. Kranjčević