Kompoljska Kalvarija oživjela nakon više od pola stoljeća

KOMPOLJE - Mnogo je mjesta diljem Hrvatske i svijeta na kojima se - ne samo u Korizmi nego tijekom cijele godine, poglavito na hodočašćima - izvan crkve, dakle "sub divo" (pod vedrim nebom) obavlja pobožnost Križnoga puta. Poseban je doživljaj kada se to čini na "kalvarijama" u prirodi, tj. na brežuljcima ili uzvisinama gdje je postavljeno četrnaest slika ili kipova s prikazom pojedinih scena s Isusova puta od Pilatove palače do mjesta raspeća, prema biblijskom zapisu četvorice evanđelista. … tako su u Hrvatskoj poznate Kalvarije uređene u svetištima Majke Božje – npr. na Mariji Bistrici, Trsatu… (Zašto se ne spomene i ona na Fortici u Otočcu? – op. uredništva GG).
Izvorno, kako navodi Hrvatski enciklopedijski rječnik, KALVARIJA je latinsko ime za brijeg izvan zidina Jeruzalema, gdje je bio razapet Isus - tamo se nalaze Crkva Sv. Groba i Isusov grob. Postoje još tri značenja te riječi (koja dolazi od latinske "calva" – ćela, lubanja), a ona je zapravo latinski izraz za taj brežuljak koji se na aramejskom jeziku zvao "gulgolta", a na hebrejskom "gulgoleth" (gola lubanja). Otud je hrvatska riječ GOLGOTA - u Novom zavjetu je spominju evanđelisti Matej i Ivan (Mt 27,33 i Iv 19,17), a prevedana je kao Lubanjsko (mjesto). Naime, na tom brežuljku izvršavale su se smrtne kazne pa nije slučajno da je baš tu i Isus umro na križu.

Upravo je zato i kompoljska Kalvarija i danas – kao što je bila i u prošlosti, ne znamo od kada - u narodu važan "pojam", tj. riječ koja označuje točno određenu lokaciju u župi i mjestu i koja se izgovara s pobožnošću ili barem s poštovanjem. Jer na njoj se odvijala pobožnost Križnoga puta i na vrhu je bio postavljen drveni križ, koji su župljani redovito zamjenjivali novim nakon što bi ga "načeo zub vremena". Zato smo i mi, na početku 21. stoljeća, željeli nastaviti tu pobožnu tradiciju (a nadamo se i zamjeni sadašnjega gotovo trulog križa s Isusom bez desne ruke novim…!), pa samo po planu i kako smo najavili, u petak 14. ožujka 2014. na toj našoj dragoj Kalvariji upriličili pobožnost Križnoga puta.

Nakon što su se na proširenju pored glavne ceste ispred kuće obitelji Banić susrele skupine iz smjera Otočca i iz smjera Senja, mala povorka od 17 vjernika sa župnikom don Anđelkom krenula je prema podnožju Kalvarije, gdje je u 17,00 sati na "dvorištu" kod srušene "palače Poncija Pilata", odmah uz glavnu cestu započela pobožnost. Za prvi put izabran je "klasični" obrazac te pobožnosti, koji se nalazi u svim molitvenicima, a na privremeno "uređenim" postajama u čitanju su se izmjenjivali vjernici svih staleža - i djeca i odrasli, a molitvu je izgovarao župnik.
Nakon uspona, koji nije bio previše zahtjevan, i završne molitve župnik je nazočne vjernike i cijelu župu blagoslovio starim križem.. Budući da su sudionici toga "povijesnog događaja" – kako je ponovno istaknuo don Anđelko – osjećali veliku duhovnu radost i određeno uzbuđenje, još su se malo zadržali u razgovoru na vrhu Kalvarije i uživali u panorami cijeloga mjesta, koje je s lagano padajućim sumrakom dobivalo poseban "kolorit". Spustivši se polako niz brijeg svi su s posebnim veseljem pošli u župnu crkvu na slavlje svete mise za blagoslov obitelji sudionika te pobožnosti i cijeloga mjesta.

Među posljednjim svećenicima koji su s narodom molili tu pobožnost na kompoljskoj Kalvariji jest pokojni župnik Dinter (+1969.), a posebna je zanimljivost da mu je, nakon jednoga Križnog puta, ondašnja komunistička vlast odredila za kaznu prisilni rad u Kosmačevu jezeru, "jer je galamio" s Kalvarije – kako je stajalo u presudi!

„Nama danas nitko i ništa – osim vlastite lijenosti i nemara tijekom svih godišnjih doba – ne priječi sudjelovati u svetima crkvenim obredima. Zato se nadamo da će se pozitivno raspoloženje u župi, koje je na Stipanju spomenuo i biskup Mile, osjetiti na svim područjima života župe. To će svakako doprinijeti i ostvarenju želje o uređenju naše Kalvarije da, uz župnu crkvu, bude još jedan sadržaj koji će biti i reprezentacija župljana i mjesto istinske pobožnosti ne samo u Korizmi. Svakako, događaj toga "povijesnog Križnoga puta" najbolji je način "oživljavanja" Kalvarije tom "korizmenom molitvom" - prateći Isusa na njegovu usponu do križa na Golgoti – i pokazatelj puta koji trebamo ići u našem približavanju nebeskom slavlju "na gozbi Kralja Jaganjca" – prodikao je don Kaćunko.

Župa Kompolje