OTOČAC - Biti smetlar, čistač ulica, po suncu, kiši ili snijegu nije baš, reklo bi se, tek tako lagan posao, no ako je dobro plaćen, zašto ne.
Jesmo li se ikada u životu zapitali kako izgleda radni dan čistača ulica, u narodu bolje znanih kao smetlara ?! Metu oni ulicu, kupe papiriće, skupljaju lišće na hrpu, beru opuške, skupljaju odbačene papire i vrećice, i tako iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan. I čim obave svu tu radnju, opet ispočetka ...
Očišćeni dio ulice s pravom im daje da budu ponosni, ali nažalost ne zadugo jer život ulice naprosto proizvodi smeće, i proizvodi ga u nekomu svomu nezadrživom ritmu. Čistači ne mogu dugo uživati u svome djelu, jer samo što su okrenuli leđa, već je sve opet kao i prije. Mnogi imaju priliku vidjeti rezultat svoga rada: krojač sašije odijelo, postolar napravi cipele, auto mehaničar popravi auto, pekar ispeče kruh, iza njih ostaje vidljiv rezultat rada. A čistači? Koliko dugo oni mogu biti zadovoljni rezultatom svoga rada? Jako kratko jer njegov rezultat srušimo mi građani sa svojima stečenim navikama, s kojima se ne bi trebali ponositi jer stvaramo smeće ondje gdje treba i gdje ne treba. A čistači svaki dan ispočetka. I zato im nije lako. A to je već, priznat ćete, prilično jak razlog da se čovjek zamisli bi li prihvatio taj posao.
I na koncu svega postavlja se pitanje koliku plaću zavrjeđuju čistači ulica?
Dražen Prša