Lika nekretnine

Služiti bližnjemu kada mu je najteže

Objavljeno: 14.05.2016

Tribina „Zajednica za palijativnog bolesnika“ okupila je vrsne stručnjake, kako iz Zagreba, tako i Otočca, te se moglo čuti niz korisnih informacija i iskustava. Odaziv građana, s obzirom na 'neprivlačnu' tematiku, bio je jako dobar.

U organizaciji Mobilnog tima volontera u palijativnoj skrbi Franjevačkog svjetovnog reda iz Zagreba i Župe Presvetog Trojstva Otočac na tribini u Gackom pučkom otvorenom učilištu gostovale su dr.med.  Mira Purgarić i bacc. medicinska sestra Vesna Markač, članice specijalističkog tima za palijativnu skrb KB Dubrava, MSc. Renata Marđetko, voditeljica Centra za koordinaciju palijativne skrbi Grada Zagreba, i dipl. socijalna radnica Olivera Tomas, koordinatorica volontera u Franjevačkom svjetovnom redu.

Govoreći o razlozima organiziranja tribine, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, otočki dekan i župnik mons. mr. Tomislav Šporčić naglasio je kako ćemo lakše savladati strah s kojim se suočavamo u susretu s neizlječivim bolesnicima, onda kada se posvetimo brizi za svoje bližnje, kada im služimo onda kada im je najteže, a to se može samo ljubavlju. U tome nam ovakva tribina može pomoći.

Palijativna je skrb na tribini obuhvaćena na svim razinama. Kako je uvodno rekla moderatorica tribine mr. sc. Blaženka Eror Matić, voditeljica Mobilnog tima volontera pri Svjetovnom franjevačkom redu, palijativna skrb je efikasna samo kada su sve tri razine društva (zajednice) uključene I povezane, a te tri razine su bolnica kao dio sustava (države), Centar za koordinaciju palijaitvne skrbi na razini grada i volonteri kao predstavnici civilnoga društva.

Riječ “palijaitva” često je ljudima nepoznata. Kako bi im približila taj pojam, voditeljica Centra za koordinaciju palijaitvne skrbi Renata Marđetko definira palijativnu skrb kao “davanje smisla životu onda kada više ništa nema smisla”. Kada je riječ o uznapredovaloj bolesti I neizlječivom bolesniku, zajednica vidi da je tom čovjeku I njegovoj obitelji potrebna pomoć, da im osim zdravstvene skrbi treba pružiti smisao u najvećoj boli. Tu su važni volonteri koji ne trebaju biti profesionalci, nego su empatični I suosjećajni ljudi koji  znaju slušati i mogu čovjeku pomoći u ublažavanju totalne boli na kraju života – da razriješi neke duboke patnje koje nosi u sebi cijeli život, da se pomiri s nekim i sl.

Naglasila je i da palijativna skrb nikada nije samo zdravstvena skrb, to nije smještaj bolesnika u bolnicu da bi tamo umro.

- Glavni problem u palijativnoj skrbi je što se na svim razinama jako puno radi, ali smo toliko segmentirani, zatvoreni u skupine, fali suradnja i komunikacija, kazala je dr.med. Mira Purgarić koja radi u palijativnom programu Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu. Okosnica palijativne skrbi je obiteljski liječnik koji prati pacijenta od početka do kraja života. Program palijativne skrbi provode nadležni odjelni liječnik i medicinske sestre, specijalistički tim, tim za podršku i klinički etički konzilij, a za itekako važnu duhovnu komponentu brine duhovnik fra Zoran Senjak. U sklopu bolnice postoji i tiha soba za susret s obitelji i kapelica za molitvu.

Međutim, većina neizlječivo bolesnih želi kraj doživjeti u svojoj kući. Ubrzani razvoj medicine i sofisticirana tehnologija donijeli su trendove da se do kraja bolesniku ‘nešto radi’. Česte su dileme u dobro opremljenim bolnicama kako postupiti. Često se rade uzaludni postupci koji ne olakšavaju patnju bolesniku. Kao da je postala kulturološka navika da čovjek treba umrijeti u bolnici i da mu do zadnjega nešto treba raditi, a to nema učinka.

- Ono što palijativa zapravo pruža jest smrt u zajednici s obitelji jer je potrebno okrenuti se više čovjeku i imati više vremena za čovjeka, rekla je medicinska sestra Vesna Markač. Naglasila je koliko je važno da do svijesti ljudi dopre što je to palijativna skrb i kako je važna u zajednici.

Zanimljivu prezentaciju o radu volontera u palijativnoj skrbi i neke vrlo konkretne prijedloge iznijela je socijalna radnica Olivera Tomas, koordinatorica volontera. Pojasnila je kako palijativa najčešće počinje s volonterima, a najbolji učinak je kad svi rade zajedno, bolnice, patronažne službe, ustanove u socijalnoj skrbi (domovi), volonteri to nadopune i unesu duha. S obzirom da je Otočac vrlo otvorena sredina za poboljšanje palijativne skrbi, preporučila je sljedeći korak – edukaciju otvorenog tipa za sve razine palijativne skrbi.

Nakon izlaganja gošći uslijedila su pitanja i pojašnjenja situacije u Otočcu, no o tome - u drugom članku.

 

M.K.G.

 
Novalja.cool
SenjskaBura.hr
GlasLike.hr
Youtube GlasGacke