Ovih je dana više medija prenosilo informaciju da je umijeće gradnje suhozida zaštićeno kao kulturno dobro. Prenijet ćemo je i mi s obzirom da bi se i gačanski suhozidi, vjerujemo, trebali/morali evidentirati makar na karti hrvatskih suhozida (stranica za prijavu na javni popis hrvatskih suhozida http://suhozid.geof.unizg.hr/o_projektu/).
O umijeću gradnje suhozida kao nečem vrijednom zaštite intenzivno se govori 10-ak godina. U medijima je tijekom 3-godišnjega perioda preventivne zaštite izgradnje suhozida prezentiran i populariziran niz fenomena suhozidne gradnje, tako da nitko ne može reći da nije bar nešto načuo o tome.
Podsjetimo, posla se poduhvatila Udruga Dragodid koja je prošle godine provela program istraživanja nositelja toga umijeća te je odabrano 35 fizičkih i 18 pravnih osoba koje su predložene za nositelje u procesu registracije kulturnog dobra. Pronađen je niz nositelja toga umijeća u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, na otocima. Na nama najbližem području, u podvelebitskom primorju od Senja do Mandaline, nije se uspjelo identificirati aktivne nositelje gradnje suhozida, navodi se u izvješću provedbe programa Udruge Dragodid (www.otoci.eu) , jer je nekadašnja stočarska ekonomija potpuno zamrla s ratnim zbivanjima '90-ih godina.
Još prošle godine u siječnju prigodom obilježavanja 70. obljetnice UNESCO-a na Cipru je održan sastanak stručnjaka o temi 'Tehnika gradnje „u suho“ kao element nematerijalne kulturne baštine' te je umijeće gradnje suhozida kandidirano za UNESCO nematerijalnu kulturnu baštinu. Na tome je sastanku sudjelovao i stručnjak iz Udruge Dragodid kao predstavnik Ministarstva RH, a glavni koordinatori zajedničke kandidature su Cipar i Grčka.
I konačno, nedavno je Ministarstvo kulture RH donijelo odluku da umijeće gradnje suhozida ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te je uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (dakle, nije zaštićen suhozid, nego umijeće njegove gradnje, isto kao što je zaštićeno tradicijsko umijeće izrade plavi na Gacki i tradicijsko umijeće izrade tamburice dangubice).
Javnosti nije toliko poznato da su određene vrste gradnje suhozida raširene i na području Gacke. Doduše, ne radi se o stotinama kilometara suhozida kao na Pagu, Rabu, Istri itd, ali nisu ni zanemarivi. Strukture dugih ograda nastalih slaganjem kamenja 'na suho' opažaju se uz stare kuće i okućnice u svim gackim naseljima, Švici, Sincu, Ramljanima, Lešću (Pećini), Prozoru, na Godači, na Švičkom vrvu…
Suhozidne ograde u Gackoj novijega su i starijega postanja, uglavnom iz potreba ograđivanja zemljišta za držanje stoke. Ponegdje su to čak dvorišne ograde, ograde uz seoske kolane, vododerine i sl. Potvrđeno možemo govoriti i o očuvanom japodskom suhozidu na brdašcu Klokoč u Ramljanima, uočenom tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja prije 6 godina. Veliki suhozid koji je okruživao japodsku gradinu na Klokoču sačuvan je zahvaljujući činjenici što su se istom rutom protezale kasnije međe, pa su vlasnici na već postojeći jako slegnuti i zemljom zapunjen suhozid slagali nove redove kamenja.
Dakako da bi o tome arheolozi i građevinari bili daleko kompetentniji govoriti, no u nedostatku istih, usuđujemo se pretpostaviti da je, primjerice, dio novih suhozida ispod Crkvine u Švici podignut na ostatcima nekih puno starijih suhozida (možda i rimskih vinogradskih suhozida o čemu postoji predaja). Drugi suhozidi na Crkvini i Švičkom vrhu su novija gradnja, a na Švičkom vrhu vidljiv je, opet prema našoj slobodnoj procjeni, slegnut i naniže osipan veliki japodski suhozid koji je okruživao gradinu na vrhu. Uz tekst donosimo upravo fotografije suhozida u Švici, na Crkvini i Švičkom vrhu.
Možda će ovaj naš tekst biti poticaj da se više progovori stručno i znanstveno i o ovoj temi ili se, barem, konkretne lokacije tradicijskih gačanskih suhozida uvedu u javni popis hrvatskih suhozida.
M.K.G.