KONPOLJE – Ma eto šapračja u kuću – tako veli don Angjeko, konpoljski pop. Jerbo iz „popove strane“, tako Konpoljčani tepadu toj brini ka je višlje plovanije i višlje crikve, sve se raširilo, morda… morda se u to ni ni smilo pačat jerbo je to kaj mala džunglica. I dok je niki ni zaštitil kaj kakovu prirodnu retkost, pop se strmoglavo upušćal u to da se sve spešta i posiče. Dok ni ozelenilo. A i za razumit ga je, ležedu se tote zmijurine, plazidu po pragu, vajk vrata moraš držat zatvorena da ti smrad ne ujde unutra. Bez buc ribaric nikudaj. A ni ni lipo, ma kakov lipo, lako je bilo dok Konpolje ni imalo popa za vajk, nema popa pa šapračje raste i iz šekristije nemalo. A sadaj kad je stalan pop, sramotaaaaaa. A još se za letnju Stipanju smira imat proslavu 210 godin Župe Konpolje, tote biškupi, tote popi, tote narod, ma daaaaaa…
I unda se skupilo nešto ljudi (vajk isti, mora se primetit), zeli uni motorke, škare od živice, trnokope, vile, pa sav alat tote treba, pa prokrčili ča su mogli prokrčit. Naprli doć do ograje od avtoceste. I zapalili. Pa divota, „popova strana“ progljedala. A u narodu vrag, Bože nan prosti, pa se taj narod pita oće li don Angjelko sadaj sidit gori na toj „popovoj strani“ u ladovini i gljedat ča mu pastva dela i kudaj gre. Moraćemo ga pitat, morat.
M. Krančević
Foto: A. K.