OTOČAC – Je proledeno, nako kaj friško, stislo, ma, reko, ne ću bit len, poću na blaženu placu da vidin ima li žive duše. Kadu uno – ima, došli vi s prasciman. Nji tri kamijona, puni prasac. I to ne bilo kakovi, ne prašćićev, maći, nako lipi, kaj iz crtanoga filma, već prasci otkomada, ma za frišljing najbolji. Kupit, dovest kući, nož pod vrat i mrsi brke. A cena in je tako-tako, cenifu po 18 kun kilu. Velidu da „kupujmo rvacko“, da se to sadaj traži, more bit. Edna gospa sve študira kako bi kupila prase al veli da se boi da se ni preladilo, da se ni razbolilo, a naj ča prodaje njoj veli da mu da aspirina i da mu ne će niš bit. Tote nasta smij, a čaš, to je placa.
A jopet san nazrl i maći prašćićev, uprav za na ražanj nataknut, il za drž, al ki danaske više prašćiće goi i drži, niki. Uni su po dvajspet kun kila. A naj ki misli ča držat, man more kupit jačmena, šenice, kukuruza i šrota, siplji i rani. Ako ko telešce il janje pane na placu, man plane, š njin u kamijon. Eto, ne smeta studenn i snig ča se beli po vršinami okolo naokolo.
I.B.