Gospodin okuplja i pripravlja vojsku svoju. – SHKM u Vukovaru
Ranim jutarnjim satima krenulo se iz Otočca za Vukovar, uz voditelja grupe don Anđelka Kaćunka nije falio radosti, veselja, molitve. Kad smo stigli u Ivankovo, župu Sv. Ivana Krstitelja, svaka obitelj primila nas je na svoj način, posebno, onako kako Slavonci umiju, cijelim srcem. Popodne smo svi zajedno sudjelovali na svetoj misi, prije koje smo predstavili svatko svoju župu iz koje dolazi.
Slobodno vrijeme iskoristili smo na najbolji način odlaskom u Vinkovce na koncert duhovne glazbe grupe „Emanuel“.
Iako pospani i umorni, drugog dana svi su mladi bili okupljeni na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Mjesto koje stvara osjećaj tuge i žalosti najednom se pretvara u veselje i radost koji nagoviještaju nadu u novi život. Kao da je uvelo cvijeće s grobova ponovo procvjetalo. U tom trenutku mladi su po grupicama pjevanjem i pljeskanjem slavili Gospodina zajedno s časnim sestrama i svećenicima nadglasavajući se jedni s drugima.
Budili su se posebni osjećaji i sjećanje na sve žrtve položene za slobodu i NADU u novi život. Kako je i biskup Gorski u svojem nagovoru napomenuo: „Zato ovdje ne tugujemo danas, nego ovdje smo ponosni, zahvalni i puni nade.“ U srcima su se počele prebirati molitve zahvale prema svim žrtvama u Vukovaru i cijeloj domovini, te se osjetila radost jer znamo da imamo Krista radi kojega i jesmo u ovom zajedništvu i koji je NADA NAŠA. Nakon molitve koju je predvodio predsjednik Odbora HBK za mlade, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, uputili smo se u koloni za križem SHKM prema centralnom središtu slavljenja svete mise.
U koloni, koja se ovog puta kretala u drugom smjeru od kolone koja se kreće na dan obilježavanja pada Vukovara i u kojoj se osjeti tuga i žalost, osjećala se snaga i radost. Hodajući s pjesmama u slavljenju Krista i prolazeći kroz grad, u srcima su se oblikovale molitve za sve ljude koji su izlazili na ulice i prozore i ovog puta brisali suze radosnice, jer sigurno su vidjeli nadu u mladim ljudima koji se kreću naprijed prema budućnosti u želji za stvaranjem bolje i pravednije nam Domovine.
Zaneseni pjesmom i veseljem u „koloni radosti“ mladi su stigli na mjesto održavanja sv. mise kod dvorca Eltz koju je predvodio biskup Hranić, i koji je nadahnut ovim susretom kazao: „Kako li je divno Božji Duh potaknuo poslanje naše Crkve i danas, ‘od sva četiri vjetra’ ovdje u Vukovaru sabrao je ‘Crkvu mladih’ – na deseti Susret hrvatske katoličke mladeži!“
Poslije mise svi su se brže bolje razišli na sve strane kako bi što bolje upoznali Vukovar. Posjetili smo Borovo Naselje, Memorijalni centar Domovinskog rata, Ovčaru, crkve i znamenitosti, neki su samo odmarili u kafićima, a neki su promišljajući o misnoj propovijedi besciljno lutali vukovarskim ulicama.
U isčekivanju završnog koncerta SHKM-a (Alen Hržica, sestre Husar i Božja pobjeda) ponovno samo se mladi iz župe Sinac sastali ispred dvorca Eltz. Kako je vrijeme odmicalo, mladi su zauzimali svoje pozicije, a mi smo se gubili u masi udaljeni tek par metara od pozornice. Najednom oko nas našli su se prijatelji iz drugih župa, pa smo svi zajedno skakali i pjevali od veselja i radosti potaknuti Duhom Svetim slaveći Gospodina. Na početku koncerta p. Ivan Ike Mandurić svojom molitvom potaknuo je mlade da se odvaže krenuti za Kristom, da budu vojska Njegova, svi okupljeni u jedan glas su govorili: „Evo me, mene pošalji!“.
Kad je došlo vrijeme polaska, nismo se željeli razdvajati, nas desetak i više uhvatilo se za ruke i krenulo prema izlazu iz grupe od 30 000 mladih. Kao vojska Kristova svi zajedno nastavili smo prema autobusnom kolodvoru razmišljajući o molitvama p. Mandurića: da imamo čežnju u srcu za ljubavlju, pravdom, istinom. Gospodin želi one koji će svjedočiti svoju vjeru, izložiti se, pa i žrtvovati svoj život. Zar nas toliko želi, zar nam toliko vjeruje? Evo me, Gospodine, mene pošalji!
Mladi župe Sinac