PROZOR – Veliki majstori kista u jednom periodu povijesti umjetnosti iskazali su se slikanjem svjetlosti. Samo slikanje svjetlosti, odnosno osvjetljenja motiva na slici bio je odraz prave majstorije, odnosno veličine slikara. Vjerojatno slikati svjetlost i vodu je nešto što je najzahtjevnije u likovnoj umjetnosti.
Naravno da je fotografiranje ponešto drugačija umjetnost od slikanja bojom. Jamačno jest. Rekli bismo da za takvo što treba manja „majstorija“, da samo treba uloviti pravi trenutak i „okinuti“. Doista tako može biti, ali je problem kada i kako „uloviti“ baš taj trenutak kada će foto-aparat uhvatiti pravu svjetlost (ne mislimo u tehničkom smislu poradi same kvalitete snimka), odnosno kada će dati „ono nešto“, drugačije od drugih. Upravo ova fotografija, snimljena u Prozoru, kod crkve sv. Križa, pokazuje da autor fotografije ima „ono nešto“, drugačije od drugih. Dalo bi se tu reći još koja o omjerima motiva na fotografiji, odnosu neba i zemlje, pravilnom rasporedu horizonta na trećine, odnosa vertikale i horizontale, odnosa okruglih formi pobrđa i rola sijena, no to bi nas predaleko odvelo i narušilo ovaj prelijepi snimak.
M.K.
F. Z. Stegnjaić