SINAC – Učitelji i učenici uvijek su spremni na male i velike izlete. Ovog puta, u mjesecu knjige, odlučili su zajedno posjetiti zgradu u blizini svoje škole u kojoj su se skrile razne priče i pričice, a sve lijepo ukoričene i oslikane. Neke doduše iz vremena djetinjstva njihovih roditelja neke i nešto mlađe, a nađe se i pokoja stoljetnica kojoj se još poznaju slova i otisci dječjih prstiju.
I nije ta stara zgrada neka nepoznanica, ali eto jedan drvored kestena koji skriva malenu stazu do nje bio je skriveni saveznik u jednoj lijepoj sličici njihova djetinjstava. Naime, sve uzornije knjižnice imaju i svoje čitaonice i poneke čitače koji rado čitaju radoznaloj publici, tako je bilo i ovdje. Želeći dočarati hladnije dane zapalili smo i koju svjećicu da podsjeća barem metaforički na vatrice sa ognjišta kraj kojih su se pričale priče a i malo kestenova lišća rasuli tu i tamo.
I krenula je priča Sunčane Škrinjarić o Divljem kestenu iz moje ulice. Priča je to o maloj djevojčici kojoj se stari kesten žali kako su mu zli ljudi posjekli grane, kako mu vrapci dosađuju i kako žali za svojim prijateljima tj. otpalim lišćem i kako čezne za konjima i fijakerima te jednom dobrom staricom. Zanimanje na dječjim licima interpreti je bila najveća nagrada za mrvicu truda i šaku dobre volje te trun vremena koliko je trajalo ovo druženje sa knjigom. Upijali su slušajući rečenice i riječi smješatjući priču u ovo vrijeme.
Iza čitanja uslijedile su pitalice gdje se pokušalo vidjeti koliko su djeca upamtila i od 11 pitanja, svaka grupa točno je odgovorila na 10 što je bilo sasvim zadovoljavajuće. Naravno taj uspjeh proslavio se uz bombonjere i slatke napitke, i još ponešto na stolu kojeg su krasili divlji kesteni ubrani pod krošnjama ispod kojih djeca prolaze svako jutro na putu u školu. Taku su prošle godine jedan mladi i zasadili pokraj starog mjesta na kojem je zadnja zima srušila jedno oronulo deblo istog roda.
I kako bi ova priča završila nego još jednim dobrim djelom, naime, dogovoreno je da KUD „ Lipa“ donira ovoj školici sve naslove iz školske lektire koje ima u svom fundusu, a potrebni su u nastavi ovoj dječici. Bit će jednostavnije i malenima i učiteljima i naravno roditeljima jer knjige su da se čitaju zar ne?
Tekst: Jasna Ilić
Foto: Mihaela Marković Kolak