OTOČAC – Zornice su zornice, neki in se jako radujedu, neki baš i ne. Treba se rano dignut, opravit, dobro se podobuć, studeno je, i još po mraku u crikvu poć. A popi velidu da to tako mora bit er da je to žrtva ku svaki vernik mora podnest. Jerbo kakova bi to žrtva bila ako ne bi bilo rano, ako ne bi bilo studeno i tako to. Ako u crikvi vernomu narodu ni zanokte zašlo, konda nisi na zornici ni bil.
A gre li mladi narod na zornice? Kako kaj. Evo edne zgode ednoga gimnazijaca, el kaj u školicu gre. I pitadu njega kako njemu zornice padadu, gre li u crikvu i tako to. A un lipo odgovara: - Ma gren ja na zornice, ne da ne. Ne padadu mi teško jerbo se i sam rano dignen iz postelje. Ostala mi navika da zoron ranon još malo poučin za školu. Ovako ne moran učit, pojden na zornicu i molin Boga da me taj dan u školi ne digne.
Eto, svaki ima poč na zornicu gre, na slavu i falu Bogu.
M. K.