OTOČAC – Mili Bože kakvih sve ljepota ima u ovom Svijetu. I u onom razvijenomu, i u onomu nerazvijenomu. Svaki na svoj način ima svoju ljepotu. A kad je u pitanju onaj razvijeniji, onaj blještaviji, onaj osvjetljeniji i rasvjetljeniji, hoće čovjeku takav Svijet oči zanijeti. Jer svjetlost je sama po sebi lijepa, ona je zanosna, ona je antipod tame, ona je – život. Pa kad čovjek baci oko na ovu fotografiju, mora se začuditi toj ljepoti sraza tame i svjetlosti u bijelomu Svijetu. Tako barem ova fotografija djeluje, (bjelo)svjetski.
No kad se čovjek malo bolje udubi, nešto mu se kao učini poznato. Bijeli Svijet? Ne bi se reklo, ma to je tu negdje, u Hrvatskoj očito. A kad se još malo bolje promotri, ma to je još bliže, ma to je motiv Vivoza, Karlova kanala, Luke, tamo dalje Šumećice, a odaje ih blistava plavetna traka vode i tanka crta autoceste.
Pa sad kad se netko drzne kazati da nismo Europa, ili bijeli Svijet, što da mu čovjek učini a da se ne ogriješi?
M.K.
Foto: G. Sekula