OTOČAC – Aj fala Bogu gotovo je! Odjužilo pa vrime srdalo snig s krovov, more se ulicama šećat i zvirnjat svudaj, a ne mislit oće li te kakov led puknut po sred ćeverice il ne. Jerbo kad to s krova krene, to ti dojde kaj mali potresić, borami da. A kad jopet pljesne na ulicu, bi čovika i zatrpalo. Srićon se nikomu niš ni dogodilo. Na krovima stojidu samo snizi nunde kadi su ti vratarnji snigobrani, ne dadu snigu doli, pa to kaplje, kaplje, kapaće još nedilju dan.
Unda ima ni ki se ljutidu, da se tako ne smi, da se moradu imat snigobrani na krovu. A unda ima jopet i ni ki velidu da je to vratar i njegova mat, da snig leži na krovu, oće voda curit ispod cigle i štetu delat na podu i da je bolje da se snig zdrnda doli čin prije. Ma ki bi svakomu udovoljil.
A i nako ruku nasrce, koliko se panti, nesriće od sniga u gradu ni bilo pok je svita i vika. Je ti vratar znal za te snigobrane. Jerbo je narod znal šećat ulicami kad se snizi počmedu s krovov fuzat. Lipo su išli uza zid, pa ako rukne, prebaci preko nji i nikomu niš. A sadaj …
I.B.