KONPOLJE – Ča ti sve more edno malo vrilce, čudo toga more. Kako ne, more, more. Evo, don Angjelo se žrtvoval, izul se bos bosijani i ravno u polje utetivil tražit i slikat kadi je to vrilce ko vodu baca. I borme ga našal, ni žalil ča je tabane oladil. I uslikal. Lipo, maće, čisto vrilce, kuželja li, kuželja. I sve tako maće gradi oko sebe kolonbare. A vodica teče, ma pravi potočić (još samo fali zeko).
A ki bi rekal da vako maće vrilce, dobro, ma ne uno samo, ima nji po konpoljskomu polju dost, moredu narigat voliku vodurinu. A moredu, moredu, i to se iz druge slike vidi. I još tomu ni kraja, kaj retko kada prodelalo je i Bljutičino gornje vrilo, man ispod ceste. A kad to prodela, unda je vratar odnesal šalu. Al niš zato, tako je to u Konpolju bilo iz godine u godinu dok je Gacka tekla kudaj je tekla, a unda kasu „drugovi“ odlučili da ne teče, toga je bilo manje. I sadaj neka neki reče da „drugovi“ nisu „dobro delali“. Uni narod „spašavali“, delali za "njegovo dobro", a narod to nikako ni mogal razumit. Ni danaske ne razumi, narod ostal narod, a „drugovi“ gospoda.
M. K.
Foto: A.K. i M. Š.