OTOČAC – Sinoćke je bilo vrime za palit ognje, tako se u Gackoj vajk dela, pok je svita i vika, ognji se palidu svečera prije Jurjeve. A malo starja čeljad se more sitit kako su drugarice u školi naređevale dici da se ognji imadu palit i za taj vratarnji 1. maj. E kakoš ga zapalit kad bi sve sagorilo za Jurjevu, nema se ča palit. Tako je bilo sinoćke, puno ognjov se moglo vidit kako u škurini lipo svitli. Danaske je to neko drugo vrime pa narod na vrpu metne gran, ki ima ošiškanu živicu da malo poredi i pokrči oko kuće. I užge. A Jurjeva dojde kaj naručena, em je običaj, em se korisan posal napravi. Je da je zabranilo palit ognje u vani, al ki narodu more zabranit njegove običaje. El.
A negda su se jurjevski ognji palili siću nečesa drugoga. Je bilo grančurin, al se na oganj bacalo stari krp, ča bolje dimi i smrdi to kaj da je bolje. Tako je narod tiral iz sela – viške. Jerbo viške su baš u vo vrime nekako počimale jašit na jarcima i počimale narodu dodijavat. E unda da bi i se spačilo u tomu, pali ognje i tiraj i kojekakovin smradon.
Sad više niki viške ne tira, kaj nema viškov. El? Nema? A poč se unda još uvik gre babami križat protiv urokov, nagazov, pasje il vučje grebotine? Poč neki gredu u Bosnu odži? Poč neki gredu u Zagreb k nekvimi Fatami, il kako in je već ime, da i škapuladu od čini? Poč? A med njimi ima i školovani ljudi, o da, ima, ima. S visokimi školami i falkutetima, čak i z doktoratimi, ne žali se platit da se š nji makne sve nevaljato. Samo se čovik vajk treba zapitat, zač se to zame, to nevaljato, lipi? El čovik i sam morda svoin delon i nečovištvon otvori vrata Patrnjaku pa se unda i sam koprca u tomu? Vidi li i mrvinju krivice kosebe? Al bolje o tomu više ne, predaleko bi to otpeljalo, zadršmo se mi na jurjevskima ognjima. Nevinima i čistima.
M. K.