Župa Otočac središte je istoimenog dekanata. Povijest je bilježi i kao Biskupiju a stolnu. Sam grad razvio se u urbano središte pitome i životne periferije. Nećemo spominjati da je ime Otočca zapisano i na Bašćanskoj ploči te da u svojoj memoriji pamti značajne ljude iz vojnog, upravnog, kulturnog i crkvenog života područja Gacke doline kojoj biva i administrativna točka kako nekada tako i danas.
Ovdje nam je spomenuti još jednu osobitost a to je činjenica kako se radi o jedinoj župi unutar današnje Gospićko-senjske biskupije koja ima samostan. Samostan je to časnih sestara Presvetog srca Isusovog. Pomalo je i nesvakidašnja činjenica da su opstale i ostale u miru kroz sve bure i oluje povijesti pri oltaru Presvetog Trojstva tiho, ponizno i skrušeno služeći Bogu i narodu te na značajnoj pomoći župnicima ovdašnjim.
Također se ima za reći da je njihova pomoć vidljiva i u drugim potrebitim župama, najčešće oko priprave za patron župe, ali i drugih dana u godina kako već iziskuje trenutak. Obrazovane, radne i s krunicom tako ih nekako uočavamo. Svoje znanje marljivo usađuju u župljane i ine koje susreću u svakodnevnim razgovorima, ali i u klasičnom obrazovnom sustavu kao prosvjetiteljice u školi. Nadalje, brinu za ljepotu i bjelinu oltara, župnog dvora i svog samostana. Tu je i cvjetnjak i kuhinja koja hrani tjelesnom hranom dragog i slučajnog gosta, no prije svega briga je to za svećenike koji sami ne mogu ili ne stižu pripravljati obroke.
Svečano sa puno vedrine priredile su naše tri časne Judita, Ljubomira i Ciprijana dobrodošlicu u svoj dom za prijatelje i suradnike, mada da je prostor ograničavao broj zvanih jer bi ih vjerujem bilo i znatno više. I nema proslave bez najsvetijeg čina mise pa tako bi i ovog puta. Predvoditelj mise bio je don Anđelko Kaćunko uz župnika otočkog monsinjora Tomislava Šporčića i našeg dragog prije svega ispovjednika i tješitelja duša, don Juru Ladišića. Tako je sveti Josip Radnik obilježio dan 1. svibnja u ovom gradiću.
Tiho, ali radosno okupljena svita zasladila se kolačima i napitcima iza svete euharistije te se i zapjevalo, razmijenilo pokoju dobru riječ i u maniri svetog Josipa bez puno vike, sa mirom u srcima pospremilo još jedno divno iskustvo za sve prisutne.
Jasna Ilić