KONPOLJE – Ča bi rekle stare babe u Konpolju, taj don Angjelo je sav odvraga stvoren. E, ne mislidu une da je u njemu sam Patrnjak, eli vratar, već da un, el, don Angjelo, da je un fakman, da un ima frštunta, da zna i more. Ne moreš ga lako dobit, ma kakov. Kad je beseda u pitanju, un ti je kaj riba u vodi, uvatit ga ni zaglavu ni zarep. Tako i je, nema nan druge neg samo klimnut glavon i reć: don Angjelo je sav odvraga stvoren, Bože nan prosti i za grij nan ne zami.
A ča je sadaj taj don Angjelo smislil? Kakova je sadaj lopšćina u pitanju? Objavil un nekvu knjižicu, ma da je kakov molitvenik za nako spreše ča izmolit, maleno je. Neš ti knjigice, četrnajst i pol z deset i pol. Al to ima 66 stranic, a sve ča je preko 50 stranic, to spada med knjige. A nigdi ni rečeno kolikačka knjiga mora bit, bitne su stranice. I un, lopov, to jako dobro zna, pa smanjil i skratil, njegova knjigica dojde kaj dobro sukno, sva se stisla, al knjigica je. Broi se.
A jopet naslova, da te Bog sačuva. Naslov joj je „Ki ne čita umire munjen“. Al to se ne odnosi na ne ki ne znadu čitat, jok, jok, ma kakov, ni su nako i nako u Kreljevstvu božjemu, van na ne ki znadu čitat a ne čitadu. Na te se un napenalil i siću nji vu knjigicu objavil. A o čemu se tote dela? Podnaslov je „Veliki intervuji 35 veličanstveni“. To jopet puno ne kaže, treba zavirit unutra (tote nas un, el, don Angjelo, čeka), a dela se o „paknjigi“ (da i mi smislimo kakovu novu besedu, sve po nomu: južina – pojužina; knjiga – paknjiga) njegove prave knjige „Uoči progona“. Samo da se positimo, un je to knjigu bil objavil u ednomu edinomu primerku. O tomu se bunberalo nadugo i naširoko, a njemu trebalo da priškrbi ča novac da more u štanpariju. I uspilo mu! Domamil se novac i borme knjigu oštanpal. Pravu, kako Bog zapovida. A u toj je objavil 35 intervujov ke je dal bogtepitaj komu sve ne u Rvackoj. I naminil vu paknjigu nimi ki su u tima intervujima š njin imali divan. S posveton, nek se zna.
Eto, to ti je don Angjelo, odvraga sav stvoren i niš drugo.
M. Kranjčević