OTOČAC – Bil edan pir, ni samo edan, eli, ima toga više puti u Otošcu. I unda je na piru upeljana moda ne samo da se baca orižje po mladencima, van se sipljedu i latice rožic. I sve je to lipo dok je tako i dok svati ne projdedu, a unda uvati se ti časna Juda metle i meti, griši se u sebi, posla je tote. Ivragu!, Bože nan prosti. I po crikvi i oko crikve.
Ali vrimena se minjadu, na ednomu piru se dogodilo nešto ča se nigda ni vidilo. U svoi pol stotin godin nisam još vidil da se iza venčanja metle vata cenjena uzvanica, a tin više advokatica, rekli bi naši - fiškalica. Dok druge gospe nafunjidu nosiće i s preziron gljedadu ča bi se une metle vatale, jerno su se utegle, tange obukle, iz štikal in se noge izvraćedu, a moredu i nokat otkinut pa čije su unda, nekima to ne smeta. Borme se sve prašilo oko crikve kadaj su se matal uvatile fiškalica i časna Juda, pa udri, pa razmani, pa razmani, letidu zrnca orižja i latice sve ulagun, borme začas je sve bilo pometeno, kaj da niš ni ni bilo. Nisu smetale ni štikle ni kratka kiklja. A nakon toga trk na veselicu u otel.
To se traži, ma rekla je moja baba Ane, Bog je pomiluj i mrak joj na putu, da ki je za nešto, da je taj za sve. Borami je.
I.B.