OTOČAC – Na našoj otočkoj maloj placi, neki je zovedu i ženska, nema česa nema. A ja ne znan zač je zovedu mala kad je una veća od ne velike, ke više skoro pa da ni nema (sve s epofinilo pa više marvu niki ne goi). Unda ne znan zač je zovedu ženska kad ednako na njoj i muški i ženski ima. Pital ja ednu domaću gospu, unda una meni lipo rastumačila da je ženska zato ča su na stolici ćućile žene i prodavale, da prostite, jaja, putrice, fažol, sjeseni tuke i tako to. Ženske su negda prodavale na voj placi i sime od lucerne, crljene diteline ili talijanke, i da se ne zaboravi, to sime od ditelin se nosilo na placu u – kušunelnici. Borami je. Ne u vrići jerbo je sime sitno, a vriće su znale bit svakakove, van u kušunelnici.
E danaske se prodajedu drugi čeripi. Evo na primer, čovik u Otošcu nigdi nema u butigi za kupit – bačenku. Moreš se ubit, al bačenke niki ne drži. A na našoj placi ima bačenkov, i ni veliki, i ni srednji, a borme i ni maći, već kakovu ki treba. A bez bačenke ni života, evo na primer kad ti pukne lastika u gaćami, kakoš prominit lastiku ako nemaš bačenku? Nikako, sedi i plači i drž gaće u šakami. Ili, kakoš iz uva uno žuto iskopat ako nemaš bačenku? Ma pušćite vi ve plastične šćapiće i zeru fate na nji namotano, uvo se ne more očistit van bačenkon. Ili, kakoš becikel vozit, osobito muški, da ti lanac nogavicu ne uvati? Opet je tote bačenka. Da ne spominjemo da bačenku vajk treba uzase imat, ne daj Bože česa.
A sad za ne ki ne znadu ča je bačenka, to van je rvacki rečeno – ziherica.
I.B.