OTOČAC – Dao Bog, ili možda vrag, ovoliko obilje društvenih mreža a tamo nađeš svašta, i lijepoga, i ružnoga, i prihvatljivoga, i neprihvatljivoga, i smiješnoga, i … ma tko zna već kakvoga. Ali ima i zanimljivoga, s raznih stajališta promatranoga. Poput ovoga slučaja.
Za oko nam je zapela jedna fotografija, snimljena u Gornjem gradu, tamo gore „kod Tomljenovićke“. Lijepa fotografija, pokazuje ona taj dio grada u zanimljivoj vizuri, nešto stare arhitekture, nešto nove, ali očito naglasak nije bio na tome, već na - nebu. A nebo prostrano (a kakvo će nebo biti nego takvo?), lagani oblačci posvuda razasuti, podbija ih rumenilo odozdo. Tomu se nema što prigovoriti, ali je u potpisu napisano „Sunset u Otočcu“. Što? Kako? Kakav „sunset“? Što je to uopće „sunset“? I onda smo se dovijali na sve načine što to treba značiti i otkrili da je to na engleskomu jeziku „zalazak sunca“. Ne'š ti „sunseta“, valjda kada se tako kaže to je onda nešto bolje, vrjednije, dojmljivije, što li? A što nedostaje „zalasku sunca“? očito to što je hrvatski pojam, nije engleski. Kad bi to još kazali na gackoj čakavštini, odnedavna hrvatskomu zaštićenom kulturnom dobru nematerijalne baštine, da fotografija pokazuje kako „sunce gre z bogon“, bila bi prava stvar. Ovako taj „sunset“ Englezima i drugim govornicima toga jezika ne znači ama baš ništa, a nama bi Hrvatima „zalazak sunca“ ili da je „sunce šlo z Bogon“ značio mnogo.
M.K.
Foto: V.D.