OTOČAC – Nešto se malo ukišilo, prošla Velika Gospa pa to ti je, treba se sjetiti starog ciganina koji je znakovito kazao da za kišu do Velike Gospe neka mole svi, a nakon Gospe da će on sam moliti. Iskustvo je ljude poučilo da polovicom kolovoza, osobito na kontinentu, dolazi do promjena, da ljetnu sušu zamjenjuje kišno razdoblje. Tako je bilo i bit će, a to što su svjetski i posljedično hrvatski mediji nabrijani da od miša stvaraju slona, e to je tek drugo pitanje. Preuveličava se sve, svaka kiša se predstavlja kao „katastrofa“, svaki lijepi dan je također „katastrofa“, broje munje i gromove pa se tako može pročitati (da ne povjeruješ) kako je u Istri u jednom danu bilo 13.000 munja, drugi put su ih „nabrojali“ čak 17.000, baš nas zanima kako se to munje broje i tko ih broji. Kako? Svašta. No, onaj tko je povodljiviji i labilniji mora pasti u „depru“, mora zdvajati jer tko zna kakvo ga će vrijeme strefiti, ili kiša ili sunce, a to nije dobro. A oni razboritiji na to samo odmahnu rukom, pametni ljudi, ne daju da od njih prave bene.
A jesenje kiše, imaju one i svoju draž. Odjednom kao da se oblak prolije, pada „kao iz kabla“, kiša stvara svojevrsnu vodenu zavjesu. Zrak počinje posebno mirisati, to valjda zbog pojačane količine ozona. Jednom riječju – romantično.
M. K.
Foto: M.K.G.