OTOČAC – Kad je u boci, u bocunu il u bačvi, svi bi rakije. Nema toga ki bi odbil, a osobito ako se ulje ka litra i zamota u novine. Jopet došlo vrime od rakije, a sve donedavno rakija bila kaj na sprdnji, niki je ne će, nikomu netreba. Svi su divanili o tomu vratarnjemu konjaku (kad ga pitaš odakljen konjak, ča je to, kako se dela – malo ki zna, i svi mislidu da to dolazi od besede – konj, da nan Bog prosti i u grij ne zame), pa jopet o štoku, unda edno vrime bil u modi taj nekakov viski. Nisi mogal dokturu a da nisu kupil botulju toga viskija, pa kakov bil, glavno da na njemu piše viski. A unda se dokturi zaštufali ti fini gospocki pićev, već in se na vrv glave spenjal viski i štok i taj nekakov, da prostite – kurvanzije (e pa ki tomu takovo ime nadenu, da mi je znat?). Ojdu uni, el dokturi, prave domaće rakije, u običnu bočurinu naljane, batukon začepljene i u novine zamotane. Pa kakova bila, bila šljivovica, bila rušvova, drenjulova, borova, a more proć i prepečena jabukovača. Jopet došla rakija na cenu, ja van velin. Doneseš dvi butulje rakije i man si drugi dan na aperaciji, borme esi.
A da je lako do dobre rakije prispit, svaki bi je imal. Ni baš to tako šakon zavrat, treba s komon znat, lipo se sve mora ugodat da bi se speklo. Jerbo ako abort u bačvu vržeš, abort ćeš i dobit. Kase speče, nečija slaba, nečija jaka, nečija kisela, nečija po nečemu duv ima, smrdi, nečija gola klipara, ždrknut takove čašicu-dvi i moreš man iza ćoška rigat.
Evo rećemo rušvova rakija. Pa ni baš eto tako daš je dobit lipu i jaku. Una se komi od rušav tepak, a rušve tepke treba dočekat da dozrijadu, da se smekšadu. Jerbo kao u bačvu samelješ tvrde tepke, neš rakije pit. A une needanko zoridu i padadu. Zato i je najbolje vrć u najlon vriće, une se brzo smekšadu, š njimi kroz malin i sve dobro smrljavit, nek se komi. A da bi se komilo kako treba, ni zgorega nadno bačve vrć kalač sliv, bolje ćedu kuvat. I kad se to tako ukomi, more se ako je preša kiput i motikom promišat, red je peć, da ne izvitri. Al rušva ni lagana za peć, ako uvatiš prvu, jaka je, prejaka, a kašnje već man kiseli. Zato je znadu prepicat, al unda izgubi miris po rušvi. A more se peć i prepicat pa da bude i jaka i da miris zadrži, al ne moramo reć sve, el, mala tajna našega koma. I unda š njon u bocun, batukon začepit i voskon zaljat. I more podurat, za nedajbože česa, doktura i tako to.
I.B.