OTOČAC – Sreda je, placa je. Al ni baš nešto, ima svakakovi čeripi za kupit, moremo reć da sve u rpi, i paprika, i smokve, i štikle, i cokljurine, sve se prodaje. Al nami je zaoko zapelo edno, prodajedu se i – tikve. Ako ne verujete besedi, verujte sliki! Došlo vrime da se narodu prodajedu tikve. Znamo da se veli da su ljudi prasci, a sadaj valja imamo i potvrdu zato, ako narod i tikvurine, da ča je unda?
Jerbo negda su tikve ili samo prasci. Sićujen se da je mene moja pokojna baba Nane, Bog je pomiluj, kaj dite znala poslat da iz kukuruza donesen ednu tikvu, još zelenu. Ja donesi, una meni nož, načmi tikvu i riži je u kolonbare pa na veće kockice, baba posiplji šaku-dvi mekinj, pošuri teplon vodon i u korito prasetu. Borami se tako ranilo prasce, lapćali su. A sjeseni, kadaj tikve pocrljeni, unda ih dovuci kući i vrzi na rpu. E tote je i bradva imala posla, kora tvrda, mogal si š njon kaj s limon čovika i priklat. Te tikvetine unda u kotlu kuvaj z blitvon, jopet prasciman. A kad bi se pekla rakija, bilo je šteta bacit kom, ma kakov bacit, proladi ga, š njin u bačvu, pa red nafrakani crljeni tikav, pa red koma, tako do vrva. To bilo prasciman za preko zime, ma daaaa. Čaši in dat ist preko zime ako nema koma i tikav?
A da je krst il tikvu, to ne! Je ti je vrag il. Tikvu pa ist!? A vidi sadaj, još se prodaje, još se fali kako to zdravo, još se ženama tutuliče da dajedu čin više tikve svoin ljudima da in unda voda ne će stat i tako to. O Bože, pomozi nan!
I.B.