LEŠĆE – Jučer je u Lešću proslavljena Lozarija. Tradicionalan je to gačanski naziv za blagdan BDM od svete krunice ili BDM od ružarija. A ujedno bio je to isključivo ženski imendan za sve Loze, Lozarke (ova divna imena više nitko djeci ne nadjeva, šteta), odnosno za sve Rozalije, Roze, Rozice, Ruže, Rože ili kako već sve ne zvuče te izvedenice.
A zašto onda ne sv. Rozalija, nego Lozarija? Iz čisto jezičnih dijalektalnih razloga, naime u gackoj čakavštini, koja se naravno govori i u Lešću, u ovom slučaju je došlo do t. zv. disimilacije (tipa: rebro – lebro, regrut – legrut). A tu jezičnu posebnost u Gackoj treba čuvati i očuvati, njoj se ne treba protiviti bez obzira na crkveno službeno nazivlje, nje se ne smijemo sramiti kao nečemu zaostalomu i prostomu, gacki čakavski govori (pa tako i lešćarski) su zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. A kad je nešto državno kulturno dobro, o tome i te kako treba brinuti.
No vratimo se samom blagdanu, veliku „mašu“ (to je također prastara čakavska baština koje svoje leksičko podrijetlo vozi još iz staroslavenskoga jezika) predvodio je msgr. Mile Bogović u koncelebraciji (suslavlju) sa svećenstvom, dok je na popodnevnoj „maši“ bio i blagoslov male djece.
A blagdan Lozarije je kao i svake godine bio za Lešćerane i Čovićane, i njihove goste, veliki i slavljeni blagdan.
M. K.