OTOČAC – Na placi u Otošcu ima svačesa, negda baš i nema, a negda se krst iznenadi ča se sve more kupit. Evo tako danaske na stolici osvanule – mišaje. Mišaje, to se oduvik tako zvalo, kakove vratarnje „kuhače“, moja pokojna baba, duša joj se raja nagljedala, ni za svoga žitka nigda čula za tu „kuhaču“. A ta „kuhača“ kaj dojde nako po gospocki, književno. Ča je kod „kuhače“ književno, a kod mišaje ni, baš se pitan. Jerbo kod „kuhače“ sve pelje na kuvanje, a kuvanje je široko da šire ne more bit. E, a kase kaže mišaja, unda to man posića na mišanje, da se nešto nečin miša. I je tako, mišajon se miša po padeli da ne zagori.
Mišaja more bit maća, more bit srednja, a more bit i velička mišaja. Baš kaj ve ča i na placi prodajedu, to su mišaje za salo mišat kase topi. Ta mišaja mora bit jaka da se ne prekine jerbo treba dobro upirat i po kotlu grebat, unda mora imat dugačku držalicu jerbo se se naj ki miša more lako opeć, mast vruća i frca, el. A bez mišaje nema masti, nema ocvirkov, neki će reć i žmar.
A maće mišaje, une su za po kući, ča u padeli promišat. Jopet mišaja za palentu mora bit malo čvršća, palenta gusta i treba nju vajk prevraćat. Nako i nako se uvati greba, ako neš mišat neš je ni ist. Eto tako, za sve postoji svoja – mišaja.
I.B.