OTOČAC – Danas su Sv. tri kralja, veliki blagdan, učeni vele da je to i najstariji kršćanski blagdan. A kod Gačana je za ovaj blagdan vezan i određeni običaj, možda bolje rečeno navada, da je to vrijeme kada se počinju peći – masnice. Odatle i uzrečica: Sv. tri kralja – masnica se valja. Evo i recepta za tu deliciju koje je dalo Folklorno društvo Otočac:
Ča van treba za dobru masnicu:
- kila brašna,
- pol litre teple vode,
- šćupac, more i zerikcu više soli,
- mast domaća lipa (ne škamorčit na njoj),
- za testo malo ulja i ostike,
- ki ima ocvirkov more i njih lipo samlit za posipat po testu,
- kad je pečna poljat je vrućon mašćon.
To je čase tiče toga ča van treba za utakat masnicu. A sadaj kako se to dela, vako:
Zamisi se obično testo, ostavi se da počine pol ure, unda se rastakuje takačicon tanko, tanko kaj za štrudel. Kad je testo rastakano i obisilo se na sve strane stola, po njemu se razmaže stopljena masti i posiplje ocvircima, el ki ima, ki ni sve ocvirke već podrl. A jopet more se, ki ima, malo cukra potrusit, biće masnica slaja. Ako ne, nikomu niš. Unda se kraji testa prefrknedu prema unutra, testo zatače zatače se i smota uobal i vrže u bratvan.
Peče se na tijanomu ognju malo manje od ure vrimena. Jopet to zavisi količka je masnica, ako je maća i tanka, more je oganj ćapit, ako je debela kaj vratilo, red ju je dulje u trunbi držat.
Kad je masnica spečena, zerkicu se počeka da se proladi i ki koliko ćapi. Negda je narod bil posan, ni mu se baš mast niz bradu često cidila, pa edva dočekaj da ča mrsnije more užit. Ni to kaj danaske, ne smiš mrsno, ne smiš slatko, ne smiš slano, eto ti ga vratre na, a ča unda smiš? Negda to ni nikomu škodilo.
Nekako je običaj bil da se masnica peče fort tamo do mesopusta, do Čiste srede. Unda eto ti Korizme, a tadaj se već treba vatat posne rane, nema niš od masnice. Zato su matere često puti znale dici utakat masnicu od Sv. tri kralja pa do Čiste srede, da dica ča puidu. Ledeno je vrime.
M.K.