OTOČAC – Kada se u fotografiji dosegne znatna razina zanatskoga, tada se kod nekih autora javlja potreba da iskorače dalje. Osjećaju oni da im je puko fotografiranje malo, da ima prostora za iskazivanje tom istom fotografijom mnogo više. A taj iskorak je, kod nekih, prema usavršavanju tehnike do krajnjih granica, dok je kod drugih to iskorak prema umjetničkom izrazu. Za ovo prvo treba mnogo strpljenja, a za ovo drugo i nadahnuća.
Autor ove fotografije, čini se, sve više kroči prema ovomu drugomu, prema umjetničkomu. Nije to lako, da je lako „bio b' slikar svako“, da parafraziramo jedan stih bećarca (nadamo se da zbog toga ne ćemo završiti onkraj brave), kao i za svaku drugu umjetnost treba pomno odabrati motiv i studirati. Promišljati. Promišljati kako ostvariti ono nešto drugačije, posebno, nesvakidašnje u pristupu. Jer motiv može biti svakidašnji, ali pristup fotografiranje ne, to je onda obična dokumentarna fotografija. Tako se na ovoj fotografiji mogu naslutiti brojna pravila umjetničkog fotografiranja, n. pr. pravilni vertikalni „rezovi“ na trećine, postizanje zlatnog reza u odnosu vode i neba, vertikalna određenja obalom i stablima, žarišna točka perspektive u krojenu stabla, dalo bi se toga još pronaći.
A na autoru je hoće li biti smjelosti dodatno se obrazovati u umjetničkoj fotografiji, odnosno hoće li krenuti tim smjerom. Bila bi velika šteta da ne pođe tim putem.
M. K.
Foto: Zoran Stegnjaić