OTOČAC – Sreda je, placa je, a sreda kaj sreda, placa kaj placa. Kad je zima i kad je studeno i ni to nekva placa, el. Slikat smrzlu blitvu, glavice zelja, fažol i tako to i ni nešto. Ma i narod manje gre na placu, ča kod kuće ima to kuva, a jopet se istrošil za Božić i Novu godinu pa to ti je. Sase more guzici dat i malo reda, ni koliko zja, van koliko joj se da. Bilo i biće.
A nami su danaske zaoko zapele kape i krljaci. Na ednoj stolici poredalo sve glavu do glave, Bože nan prosti, i na svakoj glavi kapica il krljačić. Ma bi se čovik i poplašil na prvi ma, živo-živo. Ne okice na tin glavami ćaron ute gljedadu, a sve lipo nacrtano, konda i je talijan crtal, bi reć da su baš glave od krsta, spasi nas Ime Isusovo. Pitamo mi vu žensku ča prodaje bui li se una. A una nami da česa se ima bojat, da to njezina roba. I ve glave, pitamo mi. I te glave, odgovara una. A unda mi njoj: - Moja gospa, ni s tin glavami komedije zbijat, ni. A una nami da su to umjetne glave, da su od gipsa i tako to. Ma sve je to tako, gospa moja, al dok zec dokaže da ni bak – odešu jaja.
I.B.