OTOČAC – Sreda je, i placa je. Pa i ni baš nekva studen, al placa pusta konda je snig do grkljana. Nema ni ča prodajedu, a borme ni ni ča kupujedu. Valjada se narod istrošil, pa to ti je.
Zaoko su nan zapele jabuke, ima nekoliko kištric jabuk. Ima nekvi žuti, pa crljeni, unda nako napol, s edne strane žute a z druge crljene. I sadaj kakova bi to bila pripovitkica, jabuke kaj jabuke, ima svakakovi. Al voga reda ni tako, ve jabuke su nako, kako da van to kažen, une su nako kaj malo, da se niki ne naljuti, kaj maćave. Pitamo mi nu gospu ča prodaje da baš ni ne izgljedadu nešto, a una nami da je to pusta – ekologija. Uvatila una mišat po nin kištricami i pokaževat kako svaka jabuka ima črva, ma ča ednoga - i po dva. I stvarno, jabuke sve šuplje od črva, moreš kroz škulje vidit na drugu stranu. A kad smo mi toj gospi rekli da nan se takova jabuke grustidu, da nan kaj nisu po šmeku, a una nami uvati objašnjevat da ako črv ni u njimi krepal, da su zdrave, da je tote samo zdravlje, da se to plaća skupo kaj pateka. Ma je gospa to, velimo mi, a une, te jabučine, kaj da su prorubnule, ta već se nako kaj namreškale, morda su se bile i smrzle od studeni i da to ne more imat takovu cenu. I tako beseda po beseda i zamalo se mi ne popravdašmo. Na kraju veli meni ta gospa da ako nisan kupac da gren ća. Dobro i velite, velin ja i tako una mene spasi od – zdravi jabuk.
I.B.