OTOČAC – A sinoćke, dobro narod ni ostal bez očiju, reklo mu da će Misec bil bel kaj nigda, pa se un, taj narod, el, bečil kaj munjen i gljedal unebo utaj misec. Jerbo mu reklo da će bit bel da beliji ne more bit. I da će bit blizo Zemlje i da će se to ponovit tekar za sedam godin, pa dotljen ki živ – ki mrtav.
Ma borami jutroske se na narodu vidi ki se u Misev bečil i ki je prozebal, sve mu cuce iz nosa visidu. A kako i ne će, ni teplo, a treba se u Misec bečit i gljedat kako se beli. A Misec kaj Misec, ča reć. Al da, reklo da treba gljedat pa red je gljedat, oš – neš.
Još da je leto, pa ajd i ajd, moreš ležat na tratini i bečit se u Misec koliko te volja. Al po zimi?
Veli baba Marijica da je una jadna mislila da je Misec edan, da nema drugi misecov. Kad uno ima puno misecov. Ima evo vaj beli, pa unda nekakov krvavi, i to su našli, pa ima nekakov braumasti, pa našli uni ti misecov da se više ne znaš ni snać koliko i je. Baba sva zbenana, ne more sebi doć. Reko, baba, pušći k vratru internet i ča ga je, paš bit mirnija. Lipo se ti prekriži, krunicu uruke i ne škrbi o Misecu. Srićon da Misec zato niš nezna i ne mari, srića njegova. Bi poludil da zna, e. Kaj baba Marijica.
I.B.