OTOČAC – Objavili smo vijest kako je promovirana knjiga don Angjela Kaćunka Doncameron, s laganim naglaskom da je te zanimljive i poticajne večeri bila još jedna, nenamjeravana, promocija skladbe prof. Zvonimira Tonkovića, prvi put javno izvedene, bez naziva. I onda se dogodilo nešto, o čemu prof. Tonković rječito kaže:
Nešto je posebno večeras očito bilo "u zraku"... zapravo mi se čini već nekoliko dana je. Hvala don Anđelku Kaćunku i Milanu Kranjčeviću što su me angažirali i zahtijevali tri skladbe, iako sam mislio izvesti samo dvije... Kako treću i nisam imao spremnu, odlučio sam izvesti jedan svoj instrumental koji već dugo, dugo čuči negdje u nekom kutku. To je tako. Nekad su neke stvari skrivene i očito treba vremena. Iako nije snimljeno, po završetku skladbe zamolio sam don Anđela da javno pred ljudima odluči o imenu ove skladbe. I eto... Zvonimir Tonković – Doncameron. Jako mi je draga ova izvedba...
Pričati dalje ne ću... neka glazba priča sama za sebe.
Treba li ovome što dodati?
M. K.