OTOČAC – Često se čovjek nađe na stotinu muka kada mora nekomu nešto darovati. Što mu darovati? Što mu darovati a da dar bude primjeren, da se ne naljuti, da dar nije neka puka konfekcija koja je prodaje u dućanima „sve po 10 kuna“. A opet da taj dar bude dojmljiv, nesvakidašnji, po mogućnosti uporabljiv, prošla su vremena figurina, kristala, zidnih oslikanih tanjura i sličnih drangulija. Takvi darovi više „ne hodaju“. Opet, ako je dar preskup, izdatak je to, a ne mora značiti da će i onaj darovani to s veseljem prihvatiti. Jer, kako narod veli, dar traži uzdarje, prije ili kasnije, tako se njeguju međusobni dobri odnosi u užima socijalnim grupama.
Naravno da ima ljudi koji s tim nemaju problema, treba imati samo originalnu ideju i realizirati je. Ništa jednostavnije, samo naoko. Tu dolazi do izražaja osobna kreativnost, što nužno ne podrazumijeva da onaj tko kani nešto takvo darovati sve mora svojim rukama sam napraviti, dovoljno je imati lijepu ideju, nije grijeh ako profesionalci odrade, odnosno dovrše zamišljeno. Baš poput ovoga originalna kišobrana.
Jedna naša sumještanka, inače likovnosti sklona, izradila je crteže, odnosno slike. Po svojoj memoriji, iz prošlosti, iz nekih prpošnijih vremena. I onda je sve to lijepo na računalu obradila i poslala u radionicu za kišobrane, oni otisnuli uzorke na platno, sašili, platno nategnuli na žice i evo ti – kišobrana. Kakvog nitko nema. Svoga osobnoga. I ne po nekoj nedostižnoj cijeni, većini prihvatljivoj.
A tek kakav dar mogu biti ovakvi kišobrani, kao originalni suvenir, uporabni, korisni. Pun pogodak!
M. K.