OTOČAC – Ženska placa kaj placa, more se reć da niš novoga: zelenja, naranž, nekvi sokov, cokalj, čerap i tako ti namirnic. Jedino ča je novo su grane od maslin. Dodrljalo i iz Dalmacije, narod kupuje. Ča će, eto u nedilju je Cvitnica, kaš ako neš danaske. Je da je otočki pop rekal da će bit gran i pred crikvon, al nisi sigur ojdu li babe raznnest paš ostat bez ičesa.
A unda jopet, kase čovik u svojoj glavi dobro razmisli, pa ni zapoviđeno da se moradu na Cvitnicu nosit baš maslinove grane. Moredu i kakove druge, a fala Bogu kako je Uskrs ve godine dost kasno, ima toga ča se zazelenilo i rascvetalo koliko oš oko kuće. Sićujen se ja naše konšije Ivanjice, una je vajk na Cvitnicu nosila grane od drenjul, nikakove neg takove. Da si joj til i dat maslinovu granu, una ne bi tila. Da se tako nosilo od postanja, pok je svita i vika, drenjulova grana i da una tako tira. Morda je imala i pravo. Nedaj Bože da se i kod nas u Gackoj upelje običaj da se moradu imat palmine grane, bi mi očepušali celu Dalmaciju. Ni edne palme ne bi ostalo na žitku. Zasad srićon to nikomu ni palo napamet.
To bi bilo kaj konparacija pridjevov: drenjulova grana - maslinova grana - palmina grana. mi smo još, srićon, na pozitivu.
I.B.