OTOČAC – Sutra je blagdan sv. Jurja, ili kako Gačani kažu – Jurjeva. A taj blagdan nosi sa sobom i neke starinske običaje. Jedan od njih je da se uoči ovog blagdana pale vatre i to u suton ili ranu večer. Što je razlog tomu?
Da ne bi pali u napast da čitateljstvo svjesno ili nesvjesno dovedemo u zabludu vlastitih spoznaja, poslužit ćemo se starom zabilješkom na primjeru Kompolja:
Veći je praznik s narodnim običajima Jurjeva. Uoči Jurjeve žitelji pucaju iz pušaka i u vrtu pale na vatri prnje, stare obojke, poderane opanke i cipele te mokru slamu tjerajući s tim dosta neugodnim dimom viške. U noći prije Jurjeva pripovijedaju da se vidi kako po zraku lete ugarci od Velike Punte prema Crkvini i od Kralj vrva i Kompoljskog vrva također prema Crkvini. To tobože vještice, jašući na jarcima i metlama, a svijetleći ugarcima, žure se na Crkvinu na sastanak. Danas u ove praznovjerice malo tko vjeruje. A na jednomu drugom mjestu stoji i ova zabilješka: Tamo nalože veliku vatru i skaču preko nje uoči Ivanje (ivanjski kresovi), a i uoči Jurjeve (jurjevski kresovi), računajući da s tim rastjeruju komarce i da ih te godine ne će ujedati.
Kako je vidljivo iz ovog zapisa (Jure Grčević: Kompolje – Narodni život i običaji), zapisanoga prije nekih 70 godina, svrha nekadašnjeg paljena vatri uoči Jurjeve je sasvim neka druga od današnjeg poimanja. Cilj nije bio čim veći oganj, već da se postigne čim veći smrad u borbi s - vješticama. Također je vidljivo da su se te vatre palile „u vrtu“, dakle ne i na brdima. Paljenje ognjeva na uzvisinama je očito novijeg datuma, odnosno vremena kada su učitelji poticali djecu da pale vatre za „1. maj“ po brdima. Također nigdje nije zabilježeno ili ostalo upamćeno da su se ovi ognjevi za Jurjevu palili za „rod i plod crne zemlje“, odnosno da bi se time blagoslivljala polja. To je bilo pridržano za neke druge blagdane, no to premašuje nakanu ovog članka. O voo o komarcima, čini nam se da je više vezano za Ivanju, kada i počinje "sezona komaraca".
U sadašnje vrijeme još uvijek se pale jurjevske vatre, pale se od sakupljena granja, ošišane živice, kakvog starog i trulog drveta, eventualno kakve stare gume. Nije više cilj zasmrdjeti cijelo selo, već više održati običaj. A to je ipak pohvalno i lijepo, barem da se kolektivna memorija produži.
M. K.