KONPOLJE – Danaske je Jurjeva, pok je svita i vika una vajk pada na 23. travnja. I negda se slavila nako kako je padala, bil pondiljak, sreda, petak il nedilja. U Konpolju je to bil velik zbor, dolazil bi šiftar sa sladoledon, unda je bilo ni drangulijic na stolicami: prstenčićev, šnalic, plastični pišćalic, plastični satićev, pa jopet od gipsa prasičic, labudov (il gusak, aj ti to razlikuj), a najviše su zaoko zapinjali jeleni od gipsa. A da bi se to dobilo, igrala se tombula, platiš nešto i unda izvlačiš kufertu, kaj broj u njoj piše, to dobiješ. Al te tako vrednije stvari nisu se baš često dobivale, vikali su da kipar (tako smo zvali noga ki prodaje te čeripiće) makne te kuferte kraju pa moreš igrat tombunulu koliko oš, neš dobit. Unda bi veliki igrali kolo i napivavali se, dica letila okolo kaj munjena, tako bilo – sase spominjalo.
A negda su u Konpolju cure pivale (više ne pivadu):
Sveti Jurje, pogljedaj Memurje,
Kada pojdeš dilit zemlji dare,
Donesi mu, zeleni viteže,
Cvetna leta i Jurjeva dana!
I bilo je red popima pomicat Jurjevu, il napravo iz ozad u nedilju. Komu ćeš držat mašu ako naroda ni, a naroda ni, edva da se ča i nediljon sabere. Tako će bit i voga puta, don Angjelo odlučil da Jurjeva bude u dojduću nedilju – 28. travnja, pa ki k njoj, ki od nje.
M. K.