DABAR - Na Uskrs u Dabru je bila u 14,30 sati. Inače na nedjeljne mise redovito dođe desetak osoba, no na Uskrs bilo je i pedesetak osoba. Neki su došli iz Otočca, a neki iz Zagreba. Bilo je radosnih i neočekivanih susreta. Svi su se radosno uključili u pjevanje poznatih pjesama te pažljivo slušali liturgijska čitanja.
Župnik je u homiliji govorio na temelju pročitanog evanđelja. Prva misao je da su žene i Marija Magdalena išle žurno na grobu "rano ujutro" u osvit zore. Taj izraz zapravo znači u osvit novoga dana, u zoru novoga dana. To je trenutak koji dijeli noć i dan ili, bolje rečeno, kad noć uzmiče pred nadolazećim danom. Time je i Isusovo uskrsnuće već protumačeno kao svjetlo koje je zaklonilo tamu svijeta, kao novi život koji se rađa na mjestu ljudskog umiranja i propadanja. No, evanđelisti na ne skrivaju kako za prve svjedoke i Isusova uskrsnuća nije bilo nimalo lagan proces suočiti se s tom za njih posve novom i neočekivanom stvarnošću. Trebalo je puno napora i razmišljanja kako se s tom stvarnošću nositi, što sve poduzeti, kako raspršene apostole okupiti? To znači okupljanje apostola i drugih oko ove stvarnosti značilo je okupljati vjernike, prijatelje Isusove, prenositi i svjedočiti doživljaje i susrete. To je bio proces koji je trajao.
Poslije mise narod je po grupama otišao u prijateljima na čašćenje.
ŽO/M.K.