KONPOLJE – Čovik bi moral pa reć „dragi moj komunizam, kako si ti nami dobar bil“. Jerbo negda se u komunizmu na veronauk išlo samo preko letnji ferij, misec dan, zami Mali kateklizam i bubaj kod kuće Deset Božji zapovidi, Pet crkveni zapovidi, Sedam smrtni grijov, i tako to - za bermu spreman. Ne ćemo reć da su popil letili za dicon da se bermadu, al skoro pa da je tako bilo. A vidi ti sadaj!
Tote su duovne priprave, pa spovidi da in se ni kraja ne zna, pa bermanike prije berme ispićujedu, pa se unda dobivadu nekvi papiri da moreš na bermu, pa unda „generalna prova“ za bermu (Bože nan prosti, kaj u američkin filmima), pa unda preuzimanje kikalj za bermu …
A negda toga ničesa ni bilo. Dobro bilo je, naj ki se til bermat moral se spovidat i pričestit, samo un. Unda ni bilo toga ispićevanja unaprvo neg se lipo poredaj u crikvi u dva reda uz banke, biškup gre i pita te nešto, ti rečeš pravo il krivo, ako krivo un se nasmije, pljusne te po obrazu i poberma i ajd dalje. Nikakove prove, kakova prova! Ni kikalj ni bilo, obuci se kaj da si se obukal u Crljenomu križu i to ti je. I kad se maša smiri, aj lipo svojoj kući, ni čašćenja, ni gošćenja, to ti je bila berma. A vidi sadaj!
Evo, don Angjelo (mora un tako, ne more izmaknut), danaske popodne u sedam uri svečera ima „pokorničko bogoslužje“ i spovid bermanikov, kumov i familije, unda je za pol ure maša te ispit bermanikov i davanje ti potvrd da nešto znadu (a valjda znadu, ta ča učidu na veronauku u školi), unda svi moradu provat i na kraju će in don Angjelo dat crljene kikljice i još se dogovorit da ča ne bi pošlo krivo. Vidi posla.
M. K.