SINAC - Miris kiše, kapljice plešu balet na hladnoj vodi, mlinice mudruju kraj starih vrba, u drvene škatulje i zakutke drvenjara, u pore kamena sklonilo se proljetno cvijeće. Trava je meka, mlado zelena, raste, buja, slavi život.
Osamljen stoji kameni zid. Malo dalje sjeća se gledajući u staru kuću i vremena kada je bio dom u koji se sklanjala čeljad, a u čijem prizemlju su mirovali konji i volovi čekajući sa žitom na meljavu. Mali vrtovi skromno pokazuju svoje hranidbeno obilje koje će hraniti trčkarave nožice, ali i teške korake starosjedilaca.
Tamo gdje Gacka ljubi nebo, tamo gdje dimnjaci prijateljuju sa oblacima, tamo gdje pogled počiva na vjetru u plodnim krošnjama, tamo gdje stari mlin klopoće vrijeme, tamo gdje snježno bijela runa kite šljivare mirujući u malim stadima, tamo gdje vuk gospodari šumom, tamo gdje krave daju mlijeko, tamo gdje konji pasu u stadima, gdje kvočka grije pilad, tamo gdje pucketa vatra i zvone zvona o podne, tamo ... Tamo je ovdje. Ostani, živi i čekaj izgubljene kroz vrijeme.
Jasna Ilić
Fotografije: Jasna Ilić