OTOČAC – Proljeće je vrijeme kada se bude insekti, i oni nepoželjni i dosadni, i oni koji nam nimalo ne smetaju. Uglavnom ljudi ne vole popriličan broj njihovih vrsta, osobito muhe, komarce, stjenice, buhe i tako tu „čeljad“. Zanimljivo je narodno iliti pučko objašnjenje kako su insekti nastali, evo ovako, priča nama baba Mica: Bog je stvaral i stvoril celi svit. Prvi dan je učinil to, drugi ono, i tako redon. I dok je Bog tako stvaral svit, umoril se Un i šal zericu zatanjat. I dok je Bog zatanjal, vratar je na prešu stvoril sve ča na vomu Svitu ne valja, i muve, i buve, i miše, i zmije… Kase Bog probudil, sve je već bilo gotovo, ni Un mogla više niš učinit, ač je stvoreno, stvoreno je, pa makon i s vražje strane. Eto, tako su to o kozmološkim problemima promišljali naši stari, pa tko god o tome što mislio.
E sada, među one prihvaćene insekte, zapravo one koji čovjeku nimalo ne smetaju, dapače vole ih vidjeti, su i „bubamare“. A te „bubamare“ nitko od domaćih ljudi nije tako nazivao, niti bi znao što je to. Pa kako su ih nazivali? Šake-bake! Eto tako. Dakle, u gackima čakavskim govorima „bubamare“ su oduvijek bile šake-bake. I ultin! – rekla bi naša baba Mica. Pa komu milo, a komu krivo. Doista, čemu izbjegavati taj tako tradicionalni i specifičan naziv?
Inače u hrvatskoj tradiciji je da ovaj insekt ima i druga narodna imena, poput: božja ovčica, božji volek, božja kravica, šarabara i šakabaka.
M. K.