Ringlo, ciburka, bronjica, driska ... kako li sve već ne

OTOČAC – Bože, koliko je ljudska uljudba u svijetu toliko različita! Dok se jedni nečemu dive, drugi to isto ni ne zamjećuju, dok neki nešto uništavaju, drugi s najvećom pomnjom tomu pristupaju. A valjda je to tako dobro, inače što bi bilo zanimljivo u jednoobraznoj ljudskoj uljudbi? Baš ništa.

Eto tako dok u Japanu imaju u ožujku svetkovnu, blagdan, praznik, što li već, koji nazivaju Dan cvjetanja trešnje (praznik Sakura), dok je cijeli Japan na nogama, dok se starao i mlado, i muško i žensko, i malo i veliko divi tisućama godina trešnjinu cvijetu, kod nas cvjetanje jedne voćke prolazi tako neopaženo.

A ta voćka, koju nitko, ili malo tko, cijeni, upravo se ovih dana odjenula u posvemašnju bjelinu cvijeta. O čemu se radi? O kakvoj je to voćki riječ? Hm, nije to tako lako definirati, pripada ona, ta voćka, u obitelj šljiva, ali nije to prava šljiva. Rano cvjeta, ali joj i plodovi rano dozrijevaju, već tamo negdje u kolovozu. A plodovi su joj okrugli, poput kuglica, ponešto kiselkasti, vodenasti, mogu biti zagasito crveni ili posve žuti. Čak je moguće da neka stabla jedne godine imaju crvene, a druge žute plodove.  Zašto je teško definirati naziv ove voćke? Pa jednostavno zato što ima mnogo (neustaljenih) imena. Možda joj je naprimjerenije ime ringlo šljiva. No Gačani je tako ne zovu, ne usudimo se kazati da za taj naziv nisu ni čuli, odnosno da je malo tko čuo. Netko je naziva 'ciburka', premda to nije ciburka, ciburka je također vrsta rane šljive ali posve drugačijeg oblika i teksture ploda. U Prozoru je na primjer nazivaju 'bronjica', nismo mogli doseći etimološko podrijetlo naziva. U Kompolju je na primjer nazivaju 'driska', etimologija je ovdje posve jasna, dolazi od glagola 'drisnut', a što treba doslovno povezati s izuzetno lakom probavom koja nastupi konzumiranjem njenih plodova.

I tako dok je ova vrsta šljive gotovo posve izjednačena s japanskim trešnjama po rascvalosti, nama baš ništa ne znači. Možebitni razlog je u tome što malotko od ove šljive peče rakiju, a i oni koji su pokušavali uvjerili su se da ta rakija 'za vraga ne valja'. Inače je u svijetu poznato 2.500 sorata šljive. Prema namjeni plodova šljive se dijele u tri skupine: stolne sorte, sorte za više namjena ili sorte kombiniranih svojstava i rakijske sorte. Ova jadnica ne pripada u našoj uljudbi baš nigdje. Eto, to joj je odredilo tužnu sudbinu naše posvemašnje nezainteresiranosti. I da nije ptica koje ovu izuzetno otpornu šljivu ne šire prirodom, po ljudskoj brizi bi zacijelo nestala. Preostaje joj jedino da ponekoga zadivi obilnim cvijetom.

M. Kranjčević