Poplava koja nije senzacija

KOMPOLJE – Ima već tome desetljećima, može se slobodno govoriti i o pola vijeka, da Kompolje nije bilo poplavljeno kao ovoga proljeća. Znala su povremena vrela „baciti vodu“ čak i u kasnoj kišovitoj jeseni, svakako je to bila pretežitija pojava u proljeće, u vrijeme topljenja velika snijega i jakih proljetnih kiša. Ali ovoga proljeća, e to je nadmašilo sve do sada viđeno, dalo bi se uspoređivati samo s vremenima kada je kroz Kompolje tekla Gacka i kada je Žmirićka plavila polje. No, otkako su „nami zeli našu vodu“, tj. otkako je sistemom kanala i tunela 1965. Skrenut tok rijeke Gacke, Kompoljsko polje više nisu poplavljivale velike vode. Gotovo pa se na tu pojavu i zaboravilo, a na manje količine voda nitko nije ni reagirao. Istina i Bog, ne reagira ni danas. Možda nedostaje televizija, kakva kamera, kakva dramatična i senzacionalistička izjava pa da se sve vine u neslućene medijske visine.

Samo da se prisjetimo, Kompolje se s Hrvatskim Poljem nalazi na najnižoj nadmorskoj visini cijele regije Gacke (411 – 420m/n.m.), odnosno reljefno gledano Gackog polja. Kako se radi o krškom terenu, poznate su pojave povremenog izviranja vode uz jugoistični (najviši) rub polja, ispod Gorinjega sela te uz južni rub (Dolnje selo). Tako je narod znao reći da su „bacila“ Manišina vrila, da su „bacila“ Čmakina vrila, da su „bacila“ Kilešova vrila, da su „bacila“ Grčevićeva vrila, nazivi su im davani po kućama, odnosno po obiteljima u neposrednoj blizini.

Posebna pojava u Kompolju su tzv. estavele. Njih ima u Konjskom jezeru, a zapravo se radi o specifičnoj krškoj pojavi da za vrijeme velikih voda estavele „rigaju“ vodu, zapravo su pravi izvori, a u vrijeme odsizanja gutaju vodu, zapravo su ponori.

Naravno da Kompoljčane ove visoke vode nisu iznenadile jer su pametno gradili kuće, ondje gdje poplavne vode ne mogu doseći. A oni koji su iz neopreza ili kojekakvih drugih razloga sagradili svoj ponos na neprimjerenomu mjestu, možda imaju sitnijih posljedica. Ništa dramatično.

I još nešto o gotovo zaboravljenom i već izumirućem pojmu Žmirićke. Žmirićka nije naziv za neki potok, rijeku ili što slično. To je naziv za veliki jesenji poplavni val rijeke Gacke, kada bi se voda razlijevala iz korita, poplavljujući okolno zemljište, tzv. bare. Ovisno o veličini poplavnoga vala, Kompoljsko polje bi se svake jeseni našlo većim dijelom pod vodom i sličilo na pravo jezero. A kad bi se voda zamrznula i uhvatio se debeli led, bila je to dojmljiva ledena ploha. Neki putovi su bili neprohodni, ali žitelji su imali druge putove („kroz selo“) i sve je opet funkcioniralo. Žmirićka se povlačila u kasno proljeće, voda se u nekim depresijama zadržavala sve do iza polovice lipnja i na tim površinama se moglo posijati proso jer za druge kulture bi bilo kasno. Otkako je nestalo Žmirićke, nestalo je i prosa. Zato je ova velika poplava samo blaga uspomena na prave poplave u Kompolju. I Hrvatskom Polju.

M. Kranjčević