OTOČAC – U Gackomu pučkom otvorenom učilištu Otočac završila je petodnevna radionica izrade coklji i vunenih čarapa. Pod budnim okom majstorica, tete Ružice Dujmović i Marine Pećarić, mlade pletilje su stjecale vještine od 26. do 30. rujna ove godine. Ova radionica je održavana svaku večer, bilo je zanimljivo i zabavno i svaki dan se nešto novo naučilo.
A coklja, izgleda da je ta obućica posve jednostavna, no nije. Najprije treba uplesti natikaču, nitikaču, već kako tko kaže, a da bi se uplela treba znati 'nametnut preju na žbice'. A onda treba znati plesti 'prosto', treba znati kako se 'raširuje' pletivo, kako 'površit' i ostavit 'škulju kudaj gre noga', pa kako nastaviti plesti 'zapetak', ma svašta tu treba znati. Doduše nema 'live i desne' coklje, posve su jednake, ali coklje mogu biti 'maće, srednje i veličke', ne ćemo reći da se prave po broju, ali vrijedna 'cokljarica' ima svoje šeme da bi ispalo sve kako treba. A ta šema će poslužiti i kad se coklja 'po'šiva' pravim suknom.
Također su se polaznice vježbale i kako usplesti 'suknenu čerapu'. Doduše ne onu od prave vune ('ka se grebe') već od vunice, no tehnika je ista. E tu već dolazi do izražaja plesti 'dva prosto, dva napako', tako kada je 'stablo' u pitanju. Onda treba znati izvesti petu čarape pa završiti 'prosto' s tabanom.
Radionica je bila namijenjena početnicima, ali i onima s već stečenim iskustvom u izradi coklji i vunenih čarapa. Nikada novih saznanja i vještina dosta, da coklje i čarape izgledaju lijepo, a ne 'konda su vuku iz guzice ispale' – kako su kritički to znale reći stare žene onima koje se nisu trudile postići i tu estetsku, a ne samo uporabnu, stranu. Na kraju su polaznice dobile i 'diplomice' (kad se svatko već hvali kojekakvim diplomama, što ne bi i one?), zapravo zahvalnice Gackoga pučkog otvorenog učilišta za uspješno sudjelovanje na ovoj radionici.
M. K.