OTOČAC – Nije to mnogima Gačankama i Gačanima ostalo nezamijećeno, naime jučer je u emitiranju dogovječne emisije TV Kalendar na HRT-u bilo riječi i o početcima kazališna života u Hrvatskoj. Spominjala su se, naravno, kazališta u velikim gradovima, ali tu se našla vijest da je i u Otočcu bilo utemeljeno kazalište za vrijeme generala Nikole Maštrovića, zapovjednika slavne Otočke pukovnije N°2. Urednici su se pozabavili i točnim datumom pa su naveli da je predstava u Otočcu dana 9. ožujka 1844. godine.
A što je toga 9. ožujka 1844. davalo otočko kazalište? Dalo je Kotzebueovu veselu igru „Tri otca najedanput“ na njemačkomu jeziku, izvelo ga je otočko diletantsko kazalište na dan sv. Franciske Rimske, imendan Maštrovićeve supruge. Bio je to onodobni trend, kazališna moda Beča i Zagreba. Maštrović je kulturno-kazališni dašak Beča bez problema doveo u Otočac.
Ima tu još zanimljivosti. Ulaznice za prvu predstavu general Maštrović dao je tiskati u Beču, a bile su u raznim bojama, plavoj, žutoj, crvenoj, zelenoj, ovisno o redu sjedenja. Iz Beča je naručio i nekoliko bakroreza u boji za potrebe scenografije. Uveo je raskošnu rasvjetu za večernje predstave. Upriličeno je i vatroigranje (vatromet). Želio je doista da kazališna predstava u Otočcu bude prvorazredan kulturni događaj. Prva je predstava primljena s velikim entuzijazmom izvođača i publike. Prihod od ulaznica, 30 forinti, Maštrović je dao u humanitarne svrhe – obitelji Pleša kojoj je u požaru izgorjela kuća. Želio je kazališnim predstavama otvoriti, kako je tada rekao, mali izvor kojim će češće olakšati život kakvoj nesretnoj obitelji ili osobi, a posebno priskrbiti pomoć bolnici u Otočcu.
Iste je godine otočko kazalište izvelo i predstavu na hrvatskom jeziku „Drvodjelja iz Petrograda iliti Kočijaš Petra Velikoga“, prevedenu Kotzebueovu dramu. U to vrijeme se i u Zagrebu kazališni život na hrvatskom jeziku tek razvija, skromno i stidljivo.
Nekoliko predstava izvedeno je u Otočcu i tijekom travnja 1844. godine prigodom rođendana kralja Ferdinanda, a uz spomenute komedije, u osvijetljenom kazalištu izveden je i veliki spektakl „Ples oružja“. U glazbenom dijelu programa sudjelovala su čak dva zbora! Maštrović je bo ljubitelj i poznavatelj glazbe i slikarstva, a surađivao je kao dopisnik sa zadarskim novinama Zora dalmatinska. Sve to govori ne samo o veličini osobe generala Maštrovića, nego i o kulturnoj i civilizacijskog razini ovdašnjega prostora u to davno doba.
Ovoj spoznaji da je u Otočcu general Maštrović utemeljio kazalište treba zahvaliti dr. Tihomilu Maštroviću, koji je pred dosta godina istražujući život i rad spomenuta generala naišao i na ovu važnu kulturološku činjenicu, objavivši je 1996. u monografiji pod nazivom „General Nikola Maštrović - život i djelo jednog hrvatskog časnika“.
Lijepo je to kad se imamo čime dičiti i ponositi, osobito ako znamo da su u Otočcu predstave davane na hrvatskomu jeziku, dok je to tada u jednom Zagrebu bilo poprilično teško, glumilo se na njemačkomu jeziku. Bila je to posljedica tadašnjih prilika, ali i pomodarstva, mora se kazati.
M. Kranjčević