Prenosimo izlaganje recenzentice Otočkoga dekamerona doc. dr. sc. Jasminke Brala-Mudrovčić s nedavnog predstavljanja te knjige u GPOU, u kojem se osvrnula na stvaralačke principe svakog autora ponaosob:
Srdačno Vas pozdravljam i iznimno se radujem što, evo, mi svi zajedničkim snagama, večeras svjedočimo iznimnoj plodonosnosti otočkoga stvaralačkog miljea.
Naime, nekidan je svjetlo dana ugledala izložba otočkoga nakladništva, koje je doista impresivno i začuđujućeg opsega – jer je oko 80 izdanih naslova i više nego dovoljno za ovako malu sredinu. No, sve se to uspjelo ostvariti zahvaljujući trudu i volji nekolicine ljudi koji su sve svoje snage, tjelesne i umne, nesebično stavili u službu ostvarivanja duhovne dobrobiti svih nas. Njihove žrtve možda mnogi nisu svjesni, ali s vremenom će nesumnjivo doći sva zaslužena priznanja. Za sada im se možemo svima samo iskreno zahvaliti, a kako su neki od njih i večeras među nama, želim im u svoje ime, a vjerujem i u ime većine vas, reći jedno VELIKO HVALA na tome što su nam znatno obogatili i osmislili živote i otvorili neka sasvim nova obzorja, jer je sigurno da nakon iščitavanja svih tih djela promišljamo o mnogim pitanjima na sasvim drugi način i naša djelovanja smislenije idu u određenom smjeru.
Jedan od ponuđenih smjerova je i proučavanje života našega zavičaja sa svih aspekata. A prilog takvom proučavanju su i tekstovi uobličeni u književnu formu, koji se večeras nalaze pred nama, i pozivaju da ih uzmemo u ruke i čitajući ih spoznamo misli, snove, zanose, ljubavi, nade, uspomene njihovih autora. Riječ je o 10 ljudi koji su se svojim pričama gotovo ogolili pred nama i tako nam postali jako dragi.
Progovorili su oni na umjetnički uzbudljiv način, u skladu sa svojim svjetonazorima , vođeni vlastitom imaginacijom i stilskim izričajem, ovaj put o 5 sljedećih tema: o mladima; pejzažima prošlih vremena; starim narodnim gačanskim običajima; susjedskim odnosima i templarima u Gackoj.
Isto kao i u prvoj knjizi, radi se o sažetim proznim oblicima, svedenim na jedan događaj i mali broj likova, u kojima je građa sužena samo na bitno. Sve ih prožimaju motivi iz života regije Gacke, a gotovo opipljiva duboka emocionalna povezanost autora sa sredinom koju opisuju omogućila im je da u zadanoj specifičnoj problematici daju i odgovarajuću umjetničku formu s blagim sentimentalističkim okusom. Kroz priče se prije svega uočava svakodnevica opisanoga kraja, a legende, pjesme i pučke priče koje su ukomponirane u sadržaj nose dodatnu vrijednost. Osim toga, autori su obraćali pažnju osobito narodnome govoru u kojemu su nalazili upravo veliko bogatstvo izraza. Neki su uzeli iz narodnoga govora samo neke izraze, a neki su se obilno služili svim osobinama narodnoga usmenog izražavanja znajući dobro da baš time u svoj jezik unose više svježine i sočnosti.
Raznolikost se osjeća i u autorskim pristupima kompoziciji građe, koja po svojoj novelističkoj naravi ne dozvoljava opširnija obrazloženja i autorska tumačenja, pa se nailazi na krajnje jednostavne oblike i forme i preko solidno obrađenih tema dolazi do pravih remek-djela novelističke umjetnosti.
Specifičnost i neusporedivost stilova autora karakteristika je ove knjige, kao i prethodne. Različitosti interesa, svjetonazora i životnih iskustava reflektirale su se i na književni izričaj.
A ako se pogleda prožetost autora s vlastitim djelom onda se može uočiti raspon od bolno dojmljivih prizora kakvi su proizišli iz pera Milana Kranjčevića, preko dekameronski erotskih prizora Jelene Benčić, čistog lirizma Jasne Ilić, suvremene proze Darija Erora pa do odlazaka u budućnost Kristine Gomerčić-Dasović ili prošlost Valentine Rubčić ili pak raspon od ispovjednog tona Maje Žubrinić i pitkosti Dragice Rogić, preko savršeno zamaskiranih prodika don Anđelka Kaćunka, do isto tako savršeno slojevitih misli Manje Kostelac-Gomerčić.
No, usprkos različitostima postignuta je kompaktnost i zaokružnost novelističkog ciklusa u kojem svaka pripovijetka čini cjelinu za sebe. Pripovijedanje je konkretno i dinamično. Stil je uglavnom otvoren i jednostavan. Zanimljivost djelu daje i činjenica da se kroz priče može upoznati niz neobičnih likova, zapleta i raspleta koji dolaze potpuno neočekivano, ali i pojavi pouka koja potiču čitatelje da i sami daju svoje sudove o obrađenoj temi. Fabule novela čvrsto su povezane u jedinstveni ciklus i autentičnošću mjesta u kojima su smješteni sadržaji. Stvorena je dojmljiva freska cijeloga društva i svih aspekata života na konkretnom području. Spisateljska autohtonost, neposredna živa stvarnost, literarni motivi, kreativno izabrane teme i lokalno obojan jezik daju neponovljiv gačanski duh svakom prizoru i svakom liku, bez obzira jesu li to izvrsne novele ili one s nešto manje pretenzija. U njima je ljudski rod promatran u povijesnoj, društvenoj i zemljopisnoj konkretnosti (pisci su postali društveni kritičari i analitici ne odrekavši se moralizma, didakticizma pa čak ni sladunjave romantičarske idealizacije) pa možemo govoriti i o ozrcaljenoj stvarnosti Gacke. No, postignuto je i uključivanje u aktualne umjetničke tendencije upravo stvorenom zanimljivom galerijom likova, prikazanim bogatstvom ljudskih odnosa, osvijetljenim moralnim dilemama koje nadmašuju uske regionalne okvire.
A ako se baci pogled na svakog autora ponaosob može se zaključiti sljedeće:
Jelena –daje nam jednostavne crtice dramski komponirane pune prirodnosti, zdravlja i putenosti. Prelo, komušanje, biljačina, žetva po noći prekrasni su naturalistički prizori puni lascivnosti;
Kristina – korektno pristupa aktualizaciji suvremenih tema (izumiranje, odljev mladih…), a stilski odabir jezičnih sredstava nagoviješta moderniju prozu (primjerice: odabir imena likova ili ubacivanje brojnih anglizama uklopljenih u svakodnevni govor likova);
Jasna - finim lirizmom oblikuje priče u kojima prevladavaju razmišljanja nad radnjom, a svaka je, bez iznimke, prožeta kršćanskim svjetonazorom; nije propuštala prilike osuditi ljudsku zloću, nepažnju i nemilosrdnost i istaknuti bit i smisao života u pružanju ljubavi prema bližnjima i razvijanju poštovanja među ljudima;
Manja - naš dobri duh, idejna začetnica ovoga projekta, samozatajna, a istovremeno izuzetno hrabra – jer nije mala stvar potaknuti ljude na čitanje i stvaralačko pisanje koje je jedno od najkompleksnijih i kognitivno najzahtjevnijih ljudskih djelatnosti. U pričama uklopljenim u ovu zbirku pokazala je Manja dobar dio raskoši svoga talenta. Složenost, kompleksnost, učenost, moderan izraz, intertekstualnost karakteristike su njezinih priča koje zahtijevaju aktivnog čitatelja. Nasuprot erosu i thanatosu, megalodonu i Jimu Morrisonu, kiklopskim suzama i Alisinom napitku, Heštou i Pujtou, stoje stranice koje je mogao napisati samo dobar poznavatelj dječje psihe – primjerice stranice dječjeg viđenja tragične Beline sudbine ili percepcije Vitla – uspavanog zmaja. Stvorene metafore suvereno ulaze među najuspjelije dijelove cijeloga novelističkog ciklusa.
Dragica – na ljubak, jednostavan, čitljiv, pitak i zanimljiv način opisuje atmosfere koje okružuju njezine uglavnom jednoslojne junake;
Valentina – nesputane mašte svom svojom simpatičnošću i jednostavnošću ostvaruje jaku karakterizaciju likova izbrušenim čakavskim dijalozima koji je po vrsnoći stavljaju uz bok našem najboljem poznavatelju toga idioma – Milanu;
Maja – ozbiljno, snažno i nabijeno, ispovjednim tonom i direktnim obraćanjem čitatelju evocira osobnu povijest i daje odgovore na brojna važna životna pitanja;
Dario - na sasvim drugačiji način pristupa prikazu i razrješenju problema suvremenosti; igra na faktor iznenađenja, zanimljiv je i inovativan, dosjetljiv, i iako nije prošlo puno vremena od početka stvaranja dekameronskih priča do danas, zahvaljujući prijelomnim događajima u kratkom vremenskom roku odvilo se odrastanje i sazrijevanje jednog mladog čovjeka;
Don Anđelko –već u mnogo navrata potvrdio je da je veliki znalac i pravi „majstor pera“; dosjetljivo, promišljeno, spretnom kombinacijom jezičnih jedinica ostvario je čvrste narativne strukture; dojmljiv je njegov nenametljiv način uklapanja povijesnih činjenica u tkivo priča čime je ostvarena uvijek prisutna namjera poučavanja; zanimljivost, sentencioznost, moralističke pasaže, stilska i jezična dotjeranost, živost pripovijedanja i uvjerljivost, osobine su don Anđelkovih priča koje daju težinu umjetničkoj vrijednosti kompletne zbirke od stotinu novela.
Toj umjetničkoj vrijednosti pridonose i Milanove priče kojima su odlike sljedeće: zgusnutost izraza, zrela komika, pravi vatromet dosjetki, žaoka smijeha i nenadmašive verbalne duhovitosti, obilje izreka i poslovica, discipliniranost, dosljednost korištenja čakavskoga idioma, mentalitetno i karakterno precizno pogođen prikaz galerije likova, nema statičnosti, nema slabog mjesta ili praznog hoda. Milan je, prosto rečeno, neodoljiv pisac, prepoznatljiv u svom pripovjedačkom stilu i šarmu, virtuozan i samosvojan u realizaciji odabrane žanrovske matrice.
I doista, kad sagledamo sve autore i sve nabrojane specifičnosti pojedinih novela, koje se kreću u rasponu od djela napisanih pod utjecajem pisaca trivijalne literature preko djela s pokušajima što realističnijeg modeliranja zbilje do djela s poetičkom dosljednošću i stilskom čistoćom, Otočki dekameron se u cjelini nameće kao originalno književno djelo, koje može egzistirati i u tom osnovnom obliku, a može biti polazište i za raznovrsna istraživanja – etnografska, antropološka, jezična i sl.
Osim toga, zahvaljujući sveobuhvatnosti sadržaja ova je knjiga i vrlo vrijedna potvrda snažne duhovne i kulturne klime našega kraja, na što možemo biti izuzetno ponosni.
Hvala i svako dobro!
Doc.dr.sc.Jasminka Brala-Mudrovčić