OTOČAC – U srijedu večer je u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta gačanskoj, i ne samo njoj, čitateljskoj publici predstavljena knjiga prvijenac Gorana Jurkovića Priče iz djetinjstva. Knjigu je tiskala Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke u ediciji Biblioteka Moja prva knjiga.
Kako je to na predstavljanju istakla Vera Dasović, radi se o 29 autorovih priča iz djetinjstva, zapravo evokacija je to najranijih sjećanja i doživljaja. Dasović je ukratko predstavila i samog autora, a onda je napravila umješan hod kroz njegove priče (inače joj je ovo bila prva prigoda da predstavlja neku knjigu na promociji, čime je očito ušla u krug onih koji to u Otočcu mogu korektno obaviti). Istakla je da je autoru njegovo djetinjstvo lijepo, drago, da je prebogato osjećajima i doživljajima. A da bi ilustrirala tu nijansiranost autorovih doživljaja i sjećanja, svoje izlaganje je protkala čitanjem manjih ulomaka iz tri priče, nudeći publici tek djeliće, u krajnjoj nakani da je zaintrigira i da ih ponuka da pročita Priče iz djetinjstva. Završno je Dasović istakla da se radi o pitkom štivu koje se u dahu čita.
Milan Kranjčević, predsjednik Katedre se više osvrnuo na sam nastanak knjige i određene zahvate koji su pratili ovaj spisateljski prvijenac. Gotovo pa da su neke slučajnosti odredile da se autor poveže s Katedrom i da se poradi na obradi teksta i pripremi za tisak. Valjalo je tu ponešto izbrusiti, što je autoru bio svojevrsni izazov, ali i izuzetna prilika da kuje „zanat“ pisanja. Na kraju je uz punu suglasnost autora i urednika djelo dovršeno i predano u tiskaru. Kranjčević je naglasio da je prva knjiga za svakog autora jako važna, da mu ona otvara vrata u bogati svijet knjige. Spomenuo je da Jurković uvelike piše novu prozu, radi se o kriminalističkim pričama s velikom dozom imaginacije, dakle ne bukvalnog opisivanja, i to je iskorak u pravi svijet književnosti. No, neke snažne impresije u pojedinim Pričama iz djetinjstva daju naslutiti autorov literarni izričaj, koji obećava i koji upućuje na smjer kojim će se autor vjerojatno slijediti, naglasio je Kranjčević.
Na kraju je autor Jurković otvorio dušu pred gačanskom publikom, koje se, nota bene, odazvala u tako velikom broju da se doslovno u maloj dvorani tražila stolica više. Kako je autor izuzetno emotivna duša, mora se reći da se pričama iz djetinjstva poprilično razgolitio pred čitateljskom publikom, što mu nije bio ni najmanji problem. Nije želio svoju emociju zatomiti ni na predstavljanju ove knjige, iskreno naglašavajući sve one trenutke i porive koji su ga potakli da se uhvati pera i da piše. A piše mnogo toga, piše pjesme, piše prozu, piše na blogu, nazočan je društvenima mrežama, jednostavno teško odolijeva tom porivu, kojega će ipak morati usmjeriti namjerava li u pojedinim oblicima spisateljstva polučiti ozbiljan uspjeh. A to nimalo nije lako, svaka nova knjiga bit će mu teža i zahtjevnija, prosudba o njoj sve ozbiljnija i rigoroznija, blagodat prve knjige je već iza njega. Ali takvo je spisateljstvo.
M. K.