OTOČAC – Doprvale su lastavice, ima toga. Kaj svakoga prolića, eto i. I unda se vraćedu u stara gnjazda, il gradidu nova. Negda, negda je njevi gnjazd bilo najviš po štali, na gredami, kadi je blago. Pametne te lastavice, gradile su gnjazdo nunde kadi in je i rana, u svakoj štali je bilo muv za krepat, a une muvami ranidu tičice svoje. Zerkicu prneš i evo ti južine. A ako gnjazdo napraviš kadi bogu za leđi, red je prvat i prvat akoš uvatit kakovu muvicu, e. Zato su ve pametnije vajk grdile gnjazda u štali il blizu štale.
A narod, ni in un rušil gnjazda, to se držalo kaj da je grijota. A nisu te lastavice previš ni pakostile, nisu smetale. I narod je znal da kad une jaja snesedu i izležedu se da se gnjazdo ne smi pačat jerbojdu ostavit jaja il mlade tičice. Tako se baren vragovima ditećima divanilo da se ne veredu i u gnjazda ne pačadu.
A bilo je i edno verovanje, pučko verovanje, da su lastavice Božje i da in se ne smi smetat, a kamoli, nedajtibože, ubit. Jerbo da su lastavice u kljunima nosile vodu i poile svetu Obitelj kad je bižala od Iruda u Egipat. Tako je stari narod negda veroval, sadaj ne veruje u niš.
I.B.