OTOČAC – Kako li se taj svijet nemilice mijenja, nekada je u travi bilo puno „klopova“ i „roljaca“, a danas toga nema, samo – krpelji. Nekada u Gackoj krpelji nije bilo, nitko ni čuo za njih. A klopova i roljaca, koliko hoćeš.
I ti su se klopovi hvatali na primjer ovcama osobito po glavi i vratu, bili su ih puni psi i mačke, a narijetko su se lovili i za ljude. I onda lijepo otkineš klopa i nikome ništa. A danas, krpelji su prijenosnici opasnih boleština, možeš završiti u bolnici, dapače i umrijeti. To s klopom i roljcem nije bilo moguće.
Klop je bio taman, rekli bismo crn, baš poput krpelji. Kad se nasiše krvi, onda se ukrupni, nadme. A roljac, on je bio kudikamo sitniji i tjelešce mu je bilo neke crvenkaste boje. Kojoj vrsti koji pripada, e za to bi se već trebala pitati uska struka.
Zato ova mačka, ili mačak, kud ne lovi miševe (ne bi da mu preko nosa skaču), čeka on svoj „viskas“, tud se nabere na livadi krpelji pa je rješavaj napasnika i nametnika. Eh, kako li je danas lijepo biti mačka.
M. K.