OTOČAC – Došlo i to vrime, dost smo se mi na placi nakupovali skupi čerišanj ča nan Dalmatinci prodajedu. Skupo kaj pateka, ča bi rekla naša baba Manda, da od padavice liči dost je! Pravo baba i veli, ni guzici koliko zja, van koliko joj se da (to je rekla edna druga baba, baba Marica).
I sada lipo eto i našega domaćega voća i povrća. Badave! Samo se red sprtit na stablo i brat. E tote priti opasnost, grane od čerišanj su krte, lako pucadu, pa nedaj ti Bože past i šundrat se. Jerbo ako prebiješ ruku il nogu, vratar po njin, al moreš šundrat grebenicu il prebit kosicu pa čij si unda? Vratru guzica i ča je je. Al jopet mami, vratar u njoj mamil. Čerišnje belice (il žutice, kako in ki veli) su tote, i druge čerišnje samo ča nisu, morda već i esu, to ovisi od pasmine. A murav, sve crno od nji. Ne moreš se rešit tic, konda su tice svega svita došle na murve, pivadu i zobljedu. Nek zobljedu, une su zato tice nebeske, nit oredu, nit kopljedu, a jopet idu. Blago in se.
I.B.