OTOČAC – Nije lako biti guska ponajmanje lako. Jer ako si guska, opliću svi s tobom kako se kome ćefne. Uglavnom se rugaju, te glup si k'o guska, te debel si k'o guska, te gegaš se k'o guska, gačeš k'o guska, srljaš u maglu k'o guska, svašta ti prišiju – kao guski. A drugi su, ono, pametniji?
A onda opet kad zatreba, nije guska tako ni glupa ni luda. Da nije bilo gusaka pao bi Rim, Junonine guske su ga spasile od Gala gakanjem. Pa da guske ništa nisu drugo učinile u svojoj prošlosti, samo da su spasile Rim, i to je veliko, spominje se. Jer guske su općutne, slute one, znaju one, sve iako su guske.
Kad dođe blagdan sv. Martina, običaj je klati i peći guske, a kad te netko zakolje i ispeče i nije nešto. To valjda za zahvalu što su Martinovo skrovište odale gakanjem jer je on, Martin, odbijao da ga ustoliče za biskupa. Valjda ih je zbog toga prokleo. E jest im se isplatilo, on postao biskup i svetac, a one dospjele u tepsiju. Guskama mislimo.
Onda opet, šopaju te kukuruzom svaki dan da dobiješ cirozu jetara, jetra naraste do pola težine, a onda od nje spremaju paštete, umake i kojekakve jestvine, a tebi se život zgadi kada vidiš kukuruz i kada te silom šopaju, a rigati ne možeš. Puhnuti ne možeš, hodati ne možeš, treba to sve provariti, treba.
Nije čarobno ni kada ti na živo čupaju perje, i to ono fino, za jastuke, perine i tako te stvari. I još ti onda vele da si k'o očerupana guska, rugaju se, mnogi ne znaju kako se to čerupa, eto tako.
Zato je divno biti divlja guska. Letiš kako hoćeš, kada hoćeš, jest da je umjetnost preživjeti lisice, ali od nečega se - mora umrijeti.
M. K.